Više od stotinu zboraša, među njima šesnaest solista, vrhunski aranžmani i rijeko viđeni entuzijazam pratili su snimanje povijesnog pothvata hrvatskog redovništva.
Otkad su primile vijest da će u svojemu samostanu u zagrebačkoj Frankopanskoj ulici ugostiti redovničku braću i sestre iz cijele Hrvatske, sestre milosrdnice nisu skrivale oduševljenje. Užurbano su se pripremale i promišljale o okrijepi Za tijelo, ali kako im je poznat evanđeoski tekst o Marti i Mariji, naglasak su ipak stavile na otvorenost srca. Susret se dogodio druge subote mjeseca studenoga, kad se u njihovu redovničkom dvorištu mogao vidjeti i doživjeti nesvakidašnji prizor: ljepota redovničke raznolikosti, potpuno jedinstvo duha i nemjerljiva količina radosti. Stoga uopče ne čude riječi pape Franje, koji kaže: »Gdje su posvećene osobe, ondje je uvijek radost.« Riječ je o »Redovničkom band aidu«, »rođenu« nedavno, nakon dvije audicije, u čijem je sastavu više od stotinu redovnika i redovnica, okupljenih iz svih redovničkih zajednica koje djeluju u Hrvatskoj.
Redovnička radost zajedništva
Stručan ocjenjivački sud sastavljen od glazbenika laika: Tonija Etero- vića, Željke Marinović i Vinka Kar- melića, za tu je prigodu izabrao i petnaestak najboljih solista. Svi su se uputili prema crkvi sv. Vinka Paulskoga, gdje je bilo snimanje zbornih dionica i video špota (čiji je autor Matko Petrić) redovničke himne Hvala redovnika, a solisti su svoje dionice snimili nekoliko dana ranije u studiju »Toneter«. Povod za njihovo okupljanje odluka je pape Franje da Prve nedjelje doša- šća otvori Godinu osoba posvećenoga života, a koju su hrvatski redovnici i redovnice odlučili započeti »glazbenom« molitvom.
Stihove redovničke himne koji dotiču samu bit redovničkog poslanja nadahnuto je ispisao Tomislav Baran. U crkvi se, sasvim opravdano stekao dojam da je snimanje dobro organizirano, a što ne iznenađuje, jer su svoje talente združili posvećene osobe i laici. Nazočni su bili svi »zaslužnici«: o. Vinko Mamić i fr. Anto Gavrić, uime utemeljitelja i organizatora - Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP), Toni Eterović, autor glazbe i aranžmana, Marinko Nikolić, suradnik HKVRPP-a i »dobri duh« projekta te Tanja Baran, urednica i novinarka na Hrvatskom radiju, u čijem se srcu i umu rodila ideja za osnivanjem redovničkog benda. Istaknula je da je riječ o multimedijskom projektu koji će iznjedriti dva diska, CD i DVD (u nakladi HKVRPP-a i »Laudata«), a na kojima će biti pohranjeni pjesma, matrica, video spot, video klip, audio reportaža, foto galerija i note. Na taj će način hrvatska javnost imati uvid u nastajanje himne, u redovničku radost zajedništva te će svečana oda posvećenomu životu biti dostupna za uvježbavanje u župama i zborovima mladih te za izvođenje na euharistijskim slavljima.
Priznata pjevačica popularne duhovne glazbe Željka Marinović bila je zadužena za rad sa solistima i ne skriva svoje oduševljenje. Punina različitosti vokala, interpretacija i redovnički entuzijazam ganuo ju je do suza. »Čast mi je bila raditi s toliko talentiranih osoba, punim duha i Božjeg blagoslova. Osjećam se, unatoč umoru, čudesno i obogaćeno.« U prigodi snimanja špota sve su redovničke oči bile usmjerene na zborovođu Karmelića, umjetničkoga voditelja Akademskoga zbora »Concordia discors« Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a čije je odrastanje u Bolu, na Braču, bilo praćeno prisutnošću braće dominikanaca. Vodilo se računa i o visokoj razini produkcije, pa su se određeni kadrovi špota snimali iz zraka.
Dar Crkvi i društvu
Ljepoti izvedbe redovničke himne pridonijela je i s. Doroteja Hontić, kojoj je zbog pjevačke darovitosti povjerena solo dionica. Prije više od dva desetljeća odlučila se za samostanski život unutar Družbe sestara milosrdnica i otada provodi ispunjene redovničke dane, skrbeći se o djeci u vrtiću sv. Vinka. Odrasla je u Molvama, unutar brojne obitelji, pri čemu je ljubav prema glazbi baštinila od svojih roditelja, koji su se isticali kao vrsni pjevači u crkvenom zboru. Završila je osnovnu glazbenu školu, a njezina dvojica braće također su se odlučila za redovnički poziv, kao i pjesmom slaviti Stvoritelja. Ističe da joj sudjelovanje u projektu donosi osvježenje u svakodnevici, potiče ju na promišljanje nad prošlošću i ohrabruje u daljnjem redovničkom služenju.
Samostalni nastup ostvario je i o. Ante Kazoti, dominikanac. U Samostan i Župu Kraljice Svete Krunice u Zagrebu došao je iz Kaštel Lukšića. Pjesmu je zavolio u svojim najmlađim danima, godinama je pjevao u dalmatinskim klapama, a sada je član Dominikanskog zbora »Jordan Viculin«. U šali kaže da su ga dominikanci privukli jer navija za »Hajduk«, a oni su jedini red koji nose bijelu boju. Ubrzo postaje ozbiljan i naglašava da je pravo oduševljenje za njih nastalo zbog njihove ka rizme, propovijedanja i naviještanja Istine te da je i njegov život zapravo propovijed. O. Kazoti je toga puta »propovijedao« pjesmom, a velika mu je želja da se »Redovnički band aid« nastavi okupljati i svojim nastupima svjedoči raznolikost u jedinstvu. »U njemu su redovnici i redovnice koji imaju različite utemeljitelje i karizme, a okupljeni su oko jedne, uzvišene zadaće: svojim talentom i glasom slaviti Gospodina.«
Voditelj projekta o. Mamić naglasio je da u Hrvatskoj ima više od četiri tisuće redovnika i redovnica, a »Redovnički band aid« jedan je od odgovora koje hrvatsko redovniš- tvo daje na inicijativu Svetog Otca. »Želimo izraziti zahvalnost Bogu, animirati redovništvo na promišljanje o svojemu poslanju, osobito na razini mlađe populacije redovnika i redovnica. Projekt ima i promotivni karakter, jer se u Hrvatskoj nedovoljno poznaje stvarnost redovništva.«
O. Gavrić je dobio »ulogu« izvršnog producenta i ističe da je »Redovnički band aid« jedinstveno ostvarenje na europskoj razini. Želja mu je da zaživi, djeluje i nastupa, makar i u prigodama poput Nacionalnog hodočašća osoba posvećenog života, koje će se održati sljedeće godine u Mariji Bistrici. »Redovništvo je poseban dar Crkvi i društvu. Stoga je važno da biskupi potiču da taj dar raste i razvija se u Crkvi i za Crkvu.« Nakon milosrdnica »Redovnički band aid« ugostili su dominikanci, jer je snimanje nastavljeno u crkvi bi. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščeni- ci. Ako je suditi po tome kako je započela Godina posvećenoga života među hrvatskim redovništvom, pjesmom su ostvarena tri zadana cilja: »sa zahvalnošću se spomenuti nedavne prošlosti«, »s nadom prigrliti budućnost« i »sa strašću živjeti sadašnjost«.
Ovaj članak je preuzet iz: Glas Koncila 53(2014)46, str. 23
Autor: Marija Samardžija
Fotografije: Z. Atletić