Svaki kraj nekog razdoblja, kako svakodnevnog životnog, tako i crkvene godine, neminovno dovodi do retrospektive događaja u razmatranom razdoblju. Tako je i sad već prošlu, staru liturgijsku godinu C zamijenila nova, godina A, te smo radosno krenuli u Došašće. Kako se ne bi svelo sve na brojke i na župnu statistiku koju će nam za�as izložiti naš fr. Ivan Marija, spomenuti ćemo se dobrih i vrijednih ruku koje su odvajajući dragocjeno slobodno vrijeme, samozatajno, dušom i srcem pomogle svojoj župi i svojim pastirima, kako nas to i Isusov nauk u�i.

Uz neizostavnu prisutnost naše sestre Ljubice Jurić koja je alat Božanske ruke kada doti�e cvijeće stvarajući nevjerojatne aranžmane u crkvi naše Majke Ružarice, tu su i naše stalne p�elice, Jelena, Marinka, Svjetlana, Božena, Kata, Iva, Anđa koje tijekom cijele godine brinu da crkveni i samostanski prostor te dvorište budu dostojni Njegova Imena.

Ljetos je sestru Ljubicu nakratko zamijenila ne manje maštovita sestra Zlatka s kojom smo lijepo i plodonosno surađivale u nabavci cvijeća i uređivanju crkvenog prostora za ljetne dominikanske svetkovine - Svetog Dominika i Blaženog Augustina Kažotića.

Tako su kroz godišnja doba �istile, pometale, plijevile, sadile, da bi na kraju crkvene godine našem Isusu priredile, kao i proteklih godine, bogat adventski vijenac kao putokaz iš�ekivanja Njegova dolaska među naše župljane.

Naša je župa bogatija i za novo ruho kapelice koje joj je obukla Martina, gdje će zahvalni vjernici koji kle�e pred slikom Spasiteljeve Majke, moći upaliti i pokoju lu�icu za duše pokojnih.

I dok smo u zajedništvu s našom braćom i sestrama dominikancima u predve�erje prve adventske nedjelje upalili plamen Nade, u sve�anom i blagom iš�ekivanju plamena Vjere, Radosti i Mira prisjećamo se Balade o Gospinim p�elama koje zuje i lete i našom župom.

Balada o Gospinim p�elama …

Tako je bila Marija lijepa
Da su se za njom jagmile p�ele,
Pa kad bi �askom prestala s poslom,
Na njene ruke one bi sjele.

Jer te su ruke nosile Krista,
Iz njih je slatko jeo i pio.
P�ele su znale da je med njihov
Djetetu Božjem posebno mio.

Bile su tužne što žive malo
I što im krila ne traju duže.
One bi htjele barem još jednom
Isusu ljubav s medom da pruže.

Zato ih Gospa vje�nima stvori:
U svijeći ljubav gori im bijela.
Jer, što su svijeće tu na oltaru
Rojevi nego usnulih p�ela?

Rajmund Kupareo, OP

Ivana �uras

fotografije: Marinka Kisić, Jelena Matić Jozeljić, Ivana �uras, Kata Franjić