PRVIM PETKOM KA SRCU
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId826534e037
KRONIKA BRATSTVA SV. DOMINIKA ZA 2024. GODINU
Kao i prethodnih godina, kada sve aktivnosti tijekom prošlih dvanaest mjeseci „stavimo na papir” tek onda možemo vidjeti, da smo kao bratstvo, zaista bili vrijedni u zajedničkim hodočašćima, molitvi i svim drugim aktivnostima u slavu Božju, u zahvalnost mnogim sveticama i svecima, a ponajviše u čast našeg svetog Dominika!Zahvaljujući članovima Bratstva koji su svoje aktivnosti vrijedno bilježili i objavljivali na internetskim stranicama, o svemu tome može se opširnije čitati i s odmakom od nekoliko mjeseci, i sada se oduševiti raznolikim tekstovima i lijepim fotografijama. Posebno su zanimljiva naša intimna razmišljanja o tome što nam znači pripadnost Bratstvu, te kako ono utječe na naše živote.
I ova kronika za 2024. godinu donosi popis gotovo svih aktivnosti, a treba svakako uz to napomenuti i podatak da je naše bratstvo izričito pohvaljeno na prošlom Provincijskom vijeću. Naša internetska stranica svjedoči da iza toga stoji trud, rad i odgovornost, jer pripadnost laičkom bratstvu, uz svesrdnu molitvu i posvećenost, treba donositi i opipljivu vrijednost.
Stalne duhovne zadaće članova sukladno "Pravilu laičkih bratstava Svetog Dominika" tijekom kalendarske godine
I Svaki prvi petak u mjesecu: predmoljenje krunice, Slavna otajstva – Radio Marija
II Svaki prvi utorak u mjesecu: sudjelovanje na večernjoj svetoj misi uz molitvu za dominikanska zvanja i za proglašenje svetima dominikanskih blaženika Ozane Kotorske i Augustina Kažotića
III Svibanj: Svibanjske pobožnosti i predmoljenje krunice u jednom tjednu mjeseca te kruničarsko hodočašće u Mariju Bistricu
IV Listopad: Listopadske pobožnosti i predmoljenje krunice u jednom tjednu mjeseca
V Mjesečni posjet Domu umirovljenika
VI Redovito sudjelovanje članica u liturgijskom čitanju, liturgijskom zborskom pjevanju, u radu Pastoralnom vijeća, u organiziranju dobrotvornih sajmova, priredbe za djecu o blagdanu Svetog Nikole, te pomoć u uređivanju i čišćenju crkve i šivenju
VII Svakodnevna zajednička molitva Večernje Časoslova, prije molitve krunice BDM ili nakon svete mise, osim nedjeljom i blagdanima
Ostvarene aktivnosti po mjesecima
SIJEČANJ
1) Na blagdan Obraćenja svetog Pavla, 25. siječnja 2024. naše je laičko bratstvo postalo bogatije za novakinju Marijanu Pećnik, koja je ovom prigodom odabrala novo ime kao sestra laikinja Augustina Cecilija. Marijana je župljanka naše župe, predana sopranistica župnog zbora, kao i vrijedna socijalna radnica u Domu Svetog Josipa u Zagrebu, koja svoje stručno znanje i vještine obilato koristi služeći Bogu, Redu i narodu.
VELJAČA
1) U nedjelju 18. veljače 2024. u župnoj dvorani Svetoga Križa na zagrebačkom Sigetu, bili smo na solističkom koncertu klasične gitare trajnog đakona Zagrebačke nadbiskupije Ratka Podvorca. Inače profesor klasične gitare, đakon Ratko u našoj župi sudjeluje redovito na nedjeljnoj misi, propovjedajući i pjevajući Evanđelje.
2) U subotu, 17. veljače 2024. naše je bratstvo zajedno s laičkim bratstvom Blaženog Augustina Kažotića u samostanu na Peščenici sudjelovalo u korizmenoj duhovnoj obnovi kao jednom od koraka priprave za blagdan Uskrsa. Nakon duhovnog nagovora fr. Mislava Pečeka započela je tribina s temom Pokora nakon koje su prisutni vjernici mogli postavljati pitanja. Fr. Mislav nas je suvereno proveo kroz pojam i značenje pokore, dotičući se Katekizma Katoličke crkve i Božje Riječi, Biblije, koji bi kao literatura morali biti svakodnevno pred očima vjernika i stalan izvor mira i nade u vlastito spasenje. S laičkim bratstvom Blaženog Augustina Kažotića izmolili smo krunicu te sudjelovali na svetoj misi, a s fr. Mislavom Matijašićem, proučili smo čitanja Časoslova tijekom Korizme.
OŽUJAK
1) Tijekom korizmenih tjedana članovi bratstva su uz pojačanu molitvu, djela milosrđa i rad na vlastitom duhovnom rastu častili Gospodinovu Muku, njegovu žrtvu i život koji je položio za spasenje sviju nas. Korizmeni hod započeli smo već tradicionalnim čitanjem Svetog Pisma, svake večeri od Pepelnice, a koje je pročitano od korica do korica 14. ožujka 2024. u 21:25 h.
2) Posjetom Domu za starije Maksimir razvedrili smo brojne korisnike koji su se rado odazvali na kavu, sok i kekse nakon svete mise u domskoj kapelici.
3) Članovi Bratstva predmolili su postaje Križnog puta na prvi petak u ožujku u našoj župnoj crkvi, nakon čega su se zaputili na Radio Mariju te izmolili slavna otajstva krunice.
3) U Ludbreg, crkvi posvećenoj Krvi Kristovoj, mala grupa članova zaputila se 9. ožujka 2024. kako bismo na tom posebnom posvećenom mjestu zahvalili i zamolili Gospodina za naše bližnje i potrebite radi kojih smo se i zaputili na ovo malo hodočašće.
4) Tri članice našeg bratstva i bratstva s Peščenice, kao i neki naši župljani, 15. ožujka 2024. zajednički su s mnoštvom zagrebačkih vjernika hodali Križnim putem za nerođene od Kamenitih vrata, preko centra grada sve do katedrale, moleći, pjevajući i klečeći punih srca što smo svojim malim duhovnim doprinosom istkali zaštitni pokrov za sve majke koje razmišljaju o pobačaju svojeg djeteta.
5) Humanitarni korizmeni sajam za potrebite naše župe održan je 17. ožujka 2024. te smo velikodušno pomogli u organizaciji Caritasu naše župe, pekli kolače i dežurali pred crkvom.
TRAVANJ
1) Na blagdan sv. Katarine Sijenske, naše duhovne majke i zaštitnice trećeg Reda sv. Dominika naša članica Vesna Marija posjetila je Dubrovnik, te nas podsjetila na našeg predragog patra Ive Martinića u čiji spomen je i jednoj ulici dano njegovo ime.
2) Trećeg dana Trodnevlja uoči bl. Ozane Kotorske u petak 26. travnja 2024. bili smo na misnom slavlju u samostanskoj kapeli sestara dominikanki.
3) Središnjoj svetkovini bl. Ozane Kotorske i ovaj puta smo neizostavno sudjelovali u samostanu na Trnju, a kojoj je prethodilo trodnevlje. Svetu misu je predvodio pater Jozo Čirko, koji je donio ozračje svetišta bl. Augustina Kažotića u Trogiru. Koncelebrirali su pater Mato Bošnjak, vlč. Ivan Filipčić, vlč. Milan Dančuo i vlč. Marijan Pavlenić.
4) U sklopu opće kulturne manifestacije Noć knjige, u utorak 23. travnja 2024. u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu, predstavljena je knjiga moralnog teologa prof. Tončija Matulića: Bog i evolucija.Teološka šetnja evolucijskim perivojem. I ovaj značajni događaj za teološku kultura laika nije mogao proći bez našeg prisustva.
5) Pod duhovnim vodstvom p. Domagoja Augustina Polanščaka 19. travnja uputili smo se na hodočašće Sisačkoj biskupiji s posebnim naglaskom gradovima Sisku i Petrinji. Nakon molitve časoslova i slavljenja svete mise, odslušali smo zanimljivo predavanje o povijesti Siska, naselja predrimskog doba.
6) Hvaliti, blagoslivljati, propovijedati te služiti Bogu, Redu i narodu dominikanska su gesla pod kojima su se predstavnici dvaju laičkih bratstava, Laura, Davor i priorica Ivana Marta, zaputili prema Bolu kako bi svjedočili svoj put formacije, od poziva do svečanih zavjeta i time pripomogli osnivanje dominikanskog laičkoga bratstva na otoku Braču, redovito moleći Časoslov te Pompejsku devetnicu.
SVIBANJ
1) Početkom svibnja dvoje članova Bratstva uputilo se na putovanje u Boku Kotorsku i Dubrovnik. Ovaj turistički aranžman obuhvaćao je posjete katoličkim crkvama, doline Neretve, kroz Pelješac, Dubrovačko primorje do granice s Crnom Gorom. Korisno, zanimljivo i poučno.
2) U subotu 18. svibnja uoči blagdana Duhova u Zagrebu je održan ovogodišnji Hod za život. Od suncem okupanog Trga Republike Hrvatske do zelene hladovine Zrinjevca, povorka tisuća ljudi praćena radosnom domoljubnom pjesmom u zajedništvu je hodala za život, dostojanstvo i zaštitu svakog ljudskog bića od začeća do prirodne smrti. Odazvavši se poticaju Duha Svetoga Životvorca, povorci su se priključile mnogobrojne mlade obitelji, djevojke i mladići, bake i djedovi, svojom prisutnošću iskazujući potporu rođenoj i nerođenoj dječici, njihovim majkama i očevima.
3) 30. svibnja hodočasnici iz dominikanskih župa bl. Augustina Kažotića i Kraljice Svete Krunice, uz sudjelovanje članova Bratstva uputili su se na hodočašće Boki Kotorskoj, te mjestima koja su iznimno značajna za Hrvate katolike, kako one koji oduvijek žive na tim prostorima, tako i za sve Hrvate u Domovini i širom svijeta.
4) Odabrati svjetlo ili tamu najavio je još Sveti Ivan apostol rekavši Svjetlo u tami sja i tama ga ne obuze (Iv 1,5). Stoga smo se, odabravši Svjetlo, u predivnom marijanskom mjesecu svibnju koji pridaje čast i Majci sviju kršćana, Blaženoj Djevici Mariji, zajedno sa župljanima uputili na 15. Dominikansko kruničarsko hodočašće na Mariju Bistricu.
5) Na otok Korčulu, gdje je kuća matica naših sestara dominikanki i samostan braće dominikanaca hodočastila je Vesna Marija, produživši nakon toga i za Međugorje. Također javila se i iz Kotora, iz crkve posvećenoj blaženoj Ozani Kotorskoj.
LIPANJ
1) Ovogodišnji blagdan Tijelova je za naše laičko bratstvo imalo dodatni posebni značaj; iznijeli smo prošle godine župniku prijedlog oživljavanja tijelovske procesije, koja je nekada redovito održavana u našoj župi. Ove smo godine na pastoralnom vijeću s radošću dočekali vijest kako je samostanska skupština prihvatila naš prijedlog te stavila tijelovsku procesiju u kalendar redovitih župnih događanja. S veseljem smo se odazvali i pomogli idejama i osobnim doprinosom u nabavi cvijeća i slaganju oltarića, pjevanjem u zboru i drugim organizacijskim potrebama.
2) Više članova laičkoga bratstva uputilo se na hodočašće u katoličke crkve i mjesta Zaljeva svetaca, Crnu Goru, posjetivši u organizaciji župe Boku Kotorsku, Budvu, Cetinje, Herceg Novi te živopisni otočić u Zaljevu svetaca, sa svetištem Gospe od Škrpjela.
3) Jednu vruću lipanjsku nedjelju pod najljepšim crkvenim krovom naše domovine, pod geslom velikog dominikanca Svetog Tome Akvinskog, obogatio je naš fr. Mislav Peček svojim mladomisničkim blagoslovom. Svečanu liturgiju obilježila je dominikanska bjelina naše braće i sestara redovnika. U crkvi sv. Marka osjećali smo duboku pripadnost vjeri i domovini pod zvonima Svetog Marka, radujući se i pjevajući s našim bratom Mislavom, u zajedništvu s Kristom i svetim Dominikom.
4) U životu malih dalmatinskih mjesta blagdan Tijelova koji uvijek prati Tijelovska procesija, ima veliki značaj. Tako je bilo i ove godine u Sv. Filipu i Jakovu, uz pribivanje nekih od nas, kada se iz prepune crkve tijelovska procesija prelila na obližnje ulice tog mjesta, znanog nam kao turistička destinacija, no ništa manje ni duhovno utočište za naš vjernički život.
SRPANJ
1) Sudjelovali smo na devetnici i prije toga uvodnom trodnevlju uoči blagdana bl. Augustina Kažotića. Ove godine je kao priprava za proslavu blagdana bl. Augustina Kažotića u sklopu molitve devetnice održana trodnevna duhovna obnova od 25. do 27. srpnja 2024. godine koju je vodio fr. Petar Galić, OP, starješina samostana sv. Dominik i upravitelj Nacionalnog svetišta bl. Augustina Kažotića u Trogiru.
2) Na spomendan Svetih Joakima i Ane i Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba neki od nas hodočastili su u crkvu na Rudešu. Crkva koja je svojom veličinom višestruko manja od naše na Koloniji, bila je prepuna toga dana za večernju sv. misu, a u procesiji u kojom smo sudjelovali bilo je više stotina vjernika, koji su za kipom svetih Joakima i Ana, prolazili uskim ulicama toga kvarta
3) Svakog ljeta Župa Vodnjan postaje zamjenskom župom članici Bratstva Željki. Vrlo lijepa crkva sagrađena je 1630. godine, a lijep je osjećaj biti dio župne zajednice koja kao i mi, aktivno živi svoju vjeru.
4) Prolazeći tragovima kršćanstva u Istri moramo se zaustaviti u pulskoj katedrali. Posjetiti Pulu, a ne vidjeti pulsku Arenu je kao da u Puli i nismo bili, no isto može vrijediti i za Pulsku katedralu. Katedrala Uznesenja Marijina u Puli jedinstven je živi spomenik sakralne graditeljske baštine Europe u kojoj se vjera u Isusa Krista slavi već duže od tisuću i pet stotina godina. Pulska katedrala, je upravo ono što nam treba, jer odiše posebnom mirnoćom, idelanom za kontemplaciju i smirenu molitvu.
KOLOVOZ
1) U crkvi Kraljice Svete Krunice na Koloniji, 8. kolovoza služena je svečana sveta misa, u čast osnivača Reda propovjednika, našeg svetog Dominika! Na spomendan svetog Dominika po tradiciji, na taj dan dolaze franjevci sudjelovati s braćom dominikancima, i tako dostojno uzveličiti taj dan. Crkva je bila puna, iako je vrhunac godišnjih odmora. Pjevački zbor je pripremio prigodni repertoar. Članovi Laičkog bratstva svetog Dominika sa svečanim dominikanskim križevima došli su u lijepom broju. Za oltarom župnik Ivan Marija, đakon Ratko, u procesiji fr. Gavrić, fr. Peček i drugi dominikanci, te uvijek rado viđeni braća franjevci i franjevački bogoslovi. Nakon mise skupili smo se u samostanskoj blagovaonici na domjenku koji je organizirao župnik, uz slatki doprinos članova Bratstva svetog Dominika!
2) Kažotićevo 2024. Na blagdan bl. Augustina Kažotića ove godine svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini.
3) U ciklusu Ljetna hodočašća svoj datum ima sveta Jelena Križarica čiju smo crkvu na njen spomendan posjetili 18. 8. u Škripu na otoku Braču.
4) Urednik web stranice našeg laičkog bratstva, fr. Mario Ilija Udovičić, preuzeo je u nedjelju 25. kolovoza 2024. susjednu dominikansku župu Blaženog Augustina Kažotića te smo mu čestitali na izboru za župnika.
RUJAN
1) Prve srijede u rujnu naše se laičko bratstvo, uz liturgijske čitače te pridružene župljane, oprostilo od dosadašnjeg i prvog duhovnika, p. Domagoja Augustina i zahvalilo mu na dosadašnjem odgoju uloženom u našu formaciju, od prvih koraka kao aspiranata i kandidata, preko novicijata te položenih zavjeta. Iako više nije u Zagrebu, s p. Domagojem rado se čujemo, a i vidimo povremeno prilikom njegovih dolazaka u zagrebački samostan.
2) U nedjelju, 8. rujna, članovi našega bratstva na ovogodišnje zavjetno hodočašće na Mariju Bistricu krenuli su pod geslom Budi s nama svaki čas u nedjeljno jutro autobusom zajedno s drugim vjernicima naše župe te automobilima. Vjernike u autobusu je duhovno pratio naš novi đakon, fr. Karlo.
3) Druge izbore za službe u našemu bratstvu proveli smo 23. rujna 2024. kada nam je predstavljen i naš novi, drugi duhovnik, p. Damir Šokić. Izbore je pratio zajedno s našim župnikom p. Ivanom Marijom, kako bismo imali duhovnu zaštitu naše braće dominikanaca.
Za službe su izabrani:
IVANA MARTA ĐURAS, Priorica
VJERA BENEDIKTA MRVELJ, Tajnica
IVNA VERONIKA AMATA KOCIJAN, voditeljica formacije
ROZALIJA ESTERA BREGOVIĆ PRAČIĆ, predstavnica LB-a za HDP
DUBRAVKA KATARINA HINŠT, blagajnica
VLADISLAV ALBERT, član Vijeća LB
IVICA KISIĆ, član Vijeća LB
ROZALIJA JAKŠEKOVIĆ, članica Vijeća LB
ŽELJKA VERONIKA ŠUBARIĆ, članica Vijeća LB
4) U subotu, 28. rujna, članovi laičkog bratstva sudjelovali su on line i neposredno na Katoličkom bogoslovnom fakultetu na webinaru Reda propovjednika s temom Pronaći odgovor dominikanske obitelji na rat u Ukrajini.
LISTOPAD
1) Kandidatica našega bratstva, sestra Koraljka, predana je hodočasnica, oduševljena međugorskom Majkom koju često posjećuje. Njena sažeta misao prikaz je biti duhovnog iskustva djeteta zaljubljenog u Krista: "Kada Gospa pozove u Međugorje duša ne može nego odazvati se i pohitati po gutljaj Božje Volje za svoj život i živote bližnjih. Uvijek dobije pregršt milosti i Mir u duši. Duše, ja vas ljubim jer je Moj Sin dao svoj Život za sve vas. Pa eto pohitajmo svi Gospi."
2) U nedjelju 13. listopada obilježili smo Dan kruha i zahvale Bogu za plodove zemlje te sudjelovali u prigodnom karitativnom sajmu, čija su sredstva bila namijenjena žrtvama nedavne velike poplave u Bosni i Hercegovini.
STUDENI
1) Uvečer na Sve Svete dvije su članice našega bratstva obišle posljednje ovozemaljsko počivalište naše braće dominikanaca na gradskom groblju Mirogoj, prisjetivši se blagopokojnih naše Provincije. Potom smo se u Gospodinu susrele s njima u prostorijama Radio Marije, kako bismo nakon tople okrjepe dobrodošlice p. Fridla izmolile slavna otajstva Krunice našoj Majci.
2) Subotnje poslijepodne, mrvice magle i vuneni oblaci nisu nas spriječili da zajedno s našim duhovnikom, p. Damirom, obiđemo posljednje ovozemno počivalište naših sestara dominikanki na Miroševcu. Između valovlja žutih grmova, crvenih stručaka i ružičastih buketa, leže pokrivene toplim plamičcima svijeća i naše pokojne sestre. One su bile i Marte i Marije svojoj braći, vjerne družice svojim sestrama i uzor svojemu narodu. Sigurni da su za dolazak Zaručnika pripravile dovoljno ulja u svojim svjetiljkama, pomolivši se i nad njima, i nad sobom, ostavili smo ih da snivaju poput blistavih bijelih ruža.
Do susreta kod Gospodina.
3) Članovi našega bratstva, zajedno sa župljanima, predvođeni našom braćom dominikancima, sa sjetom u srcima, poštovanjem u riječima i poniznošću pred onima koji su u Domovinskom ratu "svoj život dali za prijatelje", upalili su svijeće na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata, Vukovar i Škabrnju, u spomen svih poginulih i nestalih, svih mučenih i pogubljenih, branitelja i civila, za kojima se danas uzdižu topli plamičci naših molitava i duboki naklon zahvalnosti.
4) U četvrtak, 7. studenog 2024., nakon večernje svete mise naša braća dominikanci izmolili su s pukom litanije dominikanskim svetcima i blaženicima, te smo pristupili čašćenju njihovih moći u pokaznici, a članovi našega bratstva sudjelovali su u liturgijskom slavlju pjevanjem, misnim čitanjem te častili relikviju, a naposljetku izmolili Večernju Božanskog časoslova s ostalim župljanima.
5) Članice i kandidatice našega bratstva koje pjevaju u župnom zboru Blaženi Augustin Kažotić liturgijskim pjevanjem na svetoj misi prve nedjelje Došašća u šibenskoj katedrali Svetoga Jakova te kratkim koncertnim programom uzveličale su prvu nedjelju Došašća. Nakon duhovnog radnog vikenda i prelijepog gostoprimstva vrijednih župljana Šibenika, možemo reći da smo na najljepši način kročile u Došašće i otvorile vrata Božiću.
6) Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, zaštitnice našeg Reda u kojem naša provincija nosi njeno ime kao Provincija Navještenja BDM i koja je Svetom Dominiku predala molitvu krunice u zadatak, okupio je na duhovnu svečanost prezbiterskog i đakonskog ređenja brojne župljane župe Bl. Augustina Kažotića, i naše župe, te sestre dominikanke iz Trnja. Novoređenici fr. Karlo Luka, fr. Mislav i fr. Kristijan su uz prisutnost svojih obitelji i redovničke, dominikanske obitelji, pred Bogom, braćom i narodom dali svoje živote na raspolaganje Kristu.
7) 23. studenoga 2024. uoči nedjelje Krista Kralja, ugrijala je srca i duše dominikanske obitelji koja je svjedočila svečanim zavjetima naše braće Mislava Matijašića i Kristijana Zelića. Članovi našega bratstva uz braću i sestre dominikance, obitelji naših zavjetovanika te vjernički puk, na ruke Provincijala p. Tomislava Kraljevića po ovlasti Učitelja reda, p. Gerarda Timonera, predali su obećanje da će tu apostolsku milost moliti i životom ju vršiti.
8) U redovničkom životu naše č.s. Ljubice Jurić došao je trenutak da ponovo odgovori onom Glasu kojeg je čula kao mlada djevojka kako bi krenula prema cilju od Boga zacrtanom: od Korčule, preko Dubrovnika i Šibenika, do Zagreba i sada do Subotice. Oprostili smo se s č. Ljubicom emotivno i dostojno.
PROSINAC
1) Prosinac smo obilježili najradosnijom aktivnošću još od djetinjih dana, dočekom Svetoga Nikole, koji je u organizaciji našega bratstva te uz pomoć članica MZ Dva srca i dobrovoljki naše župe nadario 117 djece koja su veselim smijehom i radošću, zajedno s brojnim roditeljima, tetama, bakama i djedovima, ispunili našu crkvu.
2) Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog! Međureligijski koncerti utemeljeni su davne 1992. godine, a od prvog koncerta, za dan izvedbe izabran je datum 10. prosinca, Međunarodni dan ljudskih prava. Nakon četiri godine neodržavanja, uz podršku Zagrebačke nadbiskupije, te podršku papinskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Giorgia Lingue, ovogodišnje izdanje Međureligijskog koncerta održalo se u organizaciji Družbe Braća Hrvatskog Zmaja, 10. prosinca 2024. I ovaj 25. jubilarni koncert naravno ne prolazi bez nas, a slušajući i gledajući vrhunski program drugih religija i denominacija, stjecanjem znanja o drugima, bolje razumijemo sebe.
3) Na tzv. Radosnu nedjelju Došašća „narasla” je dominikanska obitelj. Jedna članica Laičkog bratstva Bl. Augustin Kažotić Zlatica Marija završila je novicijat i položila trogodišnje zavjete, a jedan kandidat Josip Martin, ušao je u novicijat. Misno slavlje je predvodio provincijal Tomislav Kraljević uz župnika i duhovnika Bratstva Maria Ilije Udovičića. Na završetku mise, pater Mario Ilija pozvao je vjernike na razmišljanje – žele li se i oni pridružiti dominikanskim laicima. Naše Bratstvo pružilo je punu podršku u sudjelovanju i molitvi.
4) 14. prosinca u našoj župi Kraljice Svete Krunice fr. Mislav Peček predvodio je duhovnu obnovu za članove Laičkog bratstva svetog Dominika. Poput Korizme, i Došašće nosi tu jednu pokorničku dimenziju u vidu pripreme, otvaranja naših srdaca, svojevrsnog pražnjenja nas samih kako bi se otvorio prostor našem Gospodinu. Nakon duhovnog nagovora, p. Mislav je u samostanskoj kapelici predvodio misno slavlje, da bi sve na kraju završilo zajedničkim domjenkom.
5) U zgusnuti raspored privatnih i vjerskih zbivanja Došašća dodali smo i tradicionalno sudjelovanje u Božićnom sajmu kako bismo prikupili sredstva za potrebe župe - od grijanja i raznih popravaka, pa do nabave potrebnih nedostajućih stvari.
6) Posljednju subotu stare 2024. godine, proveli smo u duhovnom druženju sa korisnicima Doma za starije osobe Maksimir. Počevši sa svetom misom koju je predvodio naš duhovnik p. Damir Šokić, koji je nadahnutom propovijedi isprepleo subotnji blagdan Nevine dječice te nedjeljna misna čitanja posvećena blagdanu Svete Obitelji.
Rozalija Estera
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIde702918052
14.prosinca u našoj župi Kraljice Svete Krunice fr. Mislav Peček predvodio je duhovnu obnovu za članove Laičkog bratstva svetog Dominika.
Ova duhovna obnova u vrijeme Došašća koncipirana je upravo o dolasku Gospodina. Poput Korizme i Došašće nosi tu jednu pokorničku dimenziju u vidu pripreme, otvaranja naših srdaca, svojevrsnog pražnjenja nas samih kako bi se otvorio prostor našem Gospodinu da On može doći. Razmišljanje o Srcu Isusovu dolazi kao nešto doista korisno u ovoj pripremi. Tim više što će sljedeća godina biti posvećena Presvetom Srcu Isusovu.
Važno je promišljati o tri Isusova dolaska u došašću, ne samo ka Onoga koji se rodio u vremenu, nego kao Onoga čiji drugi dolazak iščekujemo, kada moramo stalno bdjeti, biti pripravni i u čežnji za njime i u Njegovu dolasku na kraju vremena. Ne biti u strahu, već biti u miru i radosti. Došašće je svakako u tom smislu izazov. Najvažniji Njegov dolazak je u naše otvoreno srce što se očituje u smislu pokore ustajanja na mise zornice, u činu milosrđa. Svaki je Božić ujedno i vrijeme stresa, jako različitih iskustava, kad želimo da sve bude divno i krasno, a to nije baš uvijek tako jer se ponekad stavlja naglasak na ono svjetovno, prolazno, na savršeno uređenu kuću, savršenih više vrsta kolača , a istovremeno se nismo upitali što Gospodin očekuje od nas. Danas se božićno vrijeme događa u vremenu depresije, malodušnosti, tjeskobe i straha, kad se kupuju knjige o psihološkoj samopomoći. Svjetovni sadržaji blješte, sve pršti od poziva kako se treba radovati bez prestanka, pokazivati kako je sve savršeno. A tako zapravo zaboravljamo na naše nutarnje stanje. Biti uistinu sretan kršćanin znači nešto sasvim drugo tj. imati i nositi taj plod Duha Svetoga, a što opet ne znači da ne smijemo biti i tužni, proživljavati bol zbog svega što nam ju nanosi. Ali usprkos svim vanjskim okolnostima, usprkos svim ljudskim osjećajima koji se kroz nas miješaju, mi znamo da je Gospodin s nama te da možemo iskazivati i nositi radost. To je svojevrsni paradoks- istovremeno biti i tužan i radostan.
Božić je Božji dolazak. On je taj koji kuca na naša vrata. U evanđelju po Luki čitamo o Marti koja prima Isusa u svoju kuću. Njezina sestra Marija sjedi do Njegovih nogu i sluša riječ NJegovu. Marta je sva zauzeta posluživanjem, sama poslužuje i pomalo negoduje zbog toga. Gospodin joj govori da se brine i uznemiruje za mnogo, a jedno je potrebno; potreban je onaj dio koji joj se neće oduzeti. Marta je domaćica, odgovorna je da svima bude ugodno, da svi budu posluženi i zbog toga je Isus ne prekorava. Prekorio ju je što je u tom posluživanju zaboravila na ono bitno, a to je On koji je bitan u njezinu radu i posluživanju. Pogled njezin nije u tom trenu na Isusu, već na samoj sebi i problemima koje je u tom trenutku imala prema svojoj sestri. Mogla je biti uz Isusa da je njeno srce bilo usmjereno k Njemu. Marija je uistinu izabrala bolji dio jer joj je najbitnije bilo biti uza Nj, čuti Ga . Tako bismo i mi sami trebali usmjeriti svoj pogled na Isusa u svim svojim djelatnostima. Naći ćemo se svi u trenutcima takvih stresova. Treba biti pripreman na to jer to su kušnje, izazovi ili prilike koje Gospodin šalje da nas ojača u duhovnom životu, da ga produbi. Trenutci nemira i stresa su trenutci u kojima je potrebno odmah se okrenuti Gospodinu i Njega zvati. To je blagoslovljeni trenutak.
Kako živjeti taj trenutak s Gospodinom? Kroz liturgijska čitanja ovog vremena možemo čuti kako Isus poziva sve umorne i opterećene da dođu k Njemu jer On će ih odmoriti. On zna da ćemo biti umorni i opterećeni. Ne možemo uvijek biti u naponu snage jer nije ni On sam bio stalno u naponu snage. U tom našem trenutku On želi da vapimo za Njime. Učiti treba od Njega, uzeti jaram Njegov jer je bio krotka i ponizna srca i naći ćemo spokoj dušama našim. Isus ističe dvije kreposti u samome sebi kako bismo svoju pozornost usmjerili na te dvije kreposti, kako bi se naša srca mogla sjediniti s Njegovim i rasti u svim ostalim krepostima koje su potrebne za duhovni sveti život. Može se iako će biti borbe. Sve istječe iz Njegova srca, iz poniznosti i krotkosti. Poniznost je stav naše volje da uvijek slijedimo Istinu bez obzira na to kamo ona vodi. Sebe ispravno prosuđivati, ljubiti Istinu, nužno je biti ponizan, vidjeti sebe kakvi jesmo, ni većima ni boljima nego što jesmo, niti se umanjivati više nego što je potrebno jer bi to bila lažna poniznost. Prepoznati se kao ljubljena djeca Božja, u potpunosti krhki slabi i ovisni o Bogu i Njegovoj milosti bez koje bi naši padovi bili stalni i često katastrofalni. Najdublja, savršena poniznost je vidjeti se Božjim očima. Savršeno smo i potpuno ljubljeni, ali neizrecivo, zastrašujuće slabi i grešni. Treba zahvaljivati Bogu što nam daje milost spoznanja da smo još više potrebni Njegove milosti i u Njegove se ruke svakog dana preporučivati.
Krotkost ili blagost je krepost koja podrazumijeva potrebu da mi iznosimo vlastitu pravdu kad nastane određeni gnjev ili ljutnja, koji nastaju u povredi i nepravdi koja nam se nanosi. Ponekad možemo imati iluziju da je na nama učinjena nepravda pa se strasti gnjeva počinju manifestirati tražeći nadoknadu. Krotkost je krepost koja uređuje tu našu potrebu da donesemo pravdu na ovaj svijet. Krotkost je nužna za zajednički život u zajednici. Nesvjesni vlastitih emocija svađamo se, vrijeđamo, ne možemo povući kočnicu kad je potrebno. Slika za krotkost još od antičkih vremena je slika divlje zvijeri koju se drži na lancu . Isus za sebe govori da je On krotka srca. Ako itko ima snagu, i to beskonačnu snagu, moć s kojom može povrijediti i uništiti nekoga, to je Bog, to je Isus koji zna zašto je na svijetu; On iz ljubavi prema drugima odlučuje nositi bol koja mu je nanesena. Ne vraća je, ne osvećuje se iako to može, ali bira to ne napraviti. U tom vidu nas poziva da Ga nasljedujemo. Nije riječ o plahosti ili nemoći, nego u snazi kontrole u kojoj je mjeri potrebno učiniti što je dobro za bližnjega, što je u tom smislu Božja volja za nas. Ljubav prema Bogu je u tom trenutku bitnija od onoga kako ćemo se mi osjećati. Krotkost je jako zahtjevna , traži trud kako bismo rasli u njoj. Kušnja je prilika za donošenje ispravne odluke koja će vremenom postati lagana.
Bez poniznosti nećemo moći vidjeti svoje nedostatke, a krotkost nas čuva da ne idemo u ekstreme, da ne reagiramo pretjerano na vanjske podražaje. Naša blagost, krotkost treba biti vidljiva, napominje i sveti Pavao Filipljanima. Bog gradi i oblikuje kad nas stavlja u određenu priliku učiniti ono što je ispravno , gradeći preko nas svoju ljubav prema svijetu.
Bez molitve ne možemo. Boga treba moliti za konkretne stvari. Ako nemamo poniznosti, nećemo prepoznati za što treba moliti. Ako nismo svjesni koje su naše slabosti, ako nismo iskreni prema sebi da nam je potrebna pomoć, nećemo moći jasno moliti Boga za pomoć upravo u tome, i nećemo dobiti milosti koje su nam potrebne da preživimo u tom smislu. Biti iskren prema sebi, konkretno moliti, suočiti se sa stvarnom slabošću i onda će nam Bog to i dati. A za to je potrebna i spremnost za patnju, na bol, umrtviti svoje potrebe za ugodom ili užitkom kako bismo mogli prihvatiti križ kad nam dođe. Krepost mrtvljenja, prihvaćanja križa je ispravan način trpljenja kad ga Bog pošalje. Nema svetosti bez spremnosti na trpljenje. Bol je potrebna za izgradnju jer Isus je stalno proživljavao duboku bol, kao i Njegova Majka Marija. Gospodin nas poziva da po Njegovu primjeru ranjenoga srca ostanemo u krotkosti prihvaćajući križ, strpljivo, dopuštajući Njegovu duhu da kroz nas djeluje na način kako On to želi, u otvorenosti prema Njegovu vodstvu.
Đavao i njegova vojska djeluju preko naše mašte, stvaraju određene predodžbe i mijenjaju postojeće predodžbe i ubacuju nešto novo što mijenja određenu sliku preko koje donosimo zaključke, rađaju se emocije preko kojih nas navode na djelovanje da nešto kažemo ili učinimo. Sve kreće od tih naših predodžbi u glavi. Bog je Bog Istine. Đavao uvijek mijenja i izokreće tu Istinu u vidu neke sitne prljavštine, laži koje malo pomalo dovode do krivih iluzija i zaključaka. U tom smislu je vrlo lako manipulirati nama ako nemamo stalnu istinoljubivost, kako bismo izbjegli donositi krive zaključke. To je mrtvljenje naše mašte. Treba očistiti svoj um i pustiti Gospodina, biti u šutnji, bez misli, pustiti da On djeluje. Tako se gradi jedna intelektualna krepost našeg uma da ima kontrolu. Zato je važno održavati duh molitve.
Potom je fr. Mislav pročitao deset savjeta sv. Ivana od Križa kako moliti i vratiti se na ono bitno, posebno u nadolazeće božićno vrijeme : u svemu slijediti stope Isusa Krista, izgraditi svoj život na Njemu jedinome, ne pouzdavati se u stvari koje te odvraćaju od molitve, ne možeš služiti dvojici gospodara; Otac izgovara samo jednu Riječ, tj. svoga Sina izgovarajući je u vječnoj šutnji jer samo u šutnji možemo čuti Božju Riječ; pronaći tiho i samotno mjesto i tamo se pomoliti, utrošiti svu snagu i polet svoje volje zazivati Ga i blagoslivljati; moliti ne znači puno misliti, puno osjećati, puno činiti, nego biti voljan uistinu zatajiti samoga sebe radi Njega, čuvati tajne Božje ljubavi; pripaziti da imaš čistu savjest, volju sasvim utvrđenu u Bogu, misao okrenutu Njemu, što bivaš jednostavniji, to si korisniji Crkvi i svijetu. Vjera, nada i ljubav odvraćaju nas od svega i sjedinjuju nas s Bogom samim; tko bježi od molitve, bježi od svakoga dobra, nikad ne napustiti misaonu molitvu jer je ona snaga duše, ne brzati u molitvi, ne prepuštati se malodušnosti nikada; u molitvi ne trebamo puno govoriti ni izmišljati razne ceremonije ili tehnike, dovoljno nam je ono što nas je naučio Isus Krist i to je ono što Otac uvijek sluša, stoga budi jednostavan; oni koji su veoma aktivni i koji misle da će svojim propovijedima i vanjskim djelima obuhvatiti čitav svijet, neka dobro razmisle da bi mnogo više koristili Crkvi i da bi Bogu postali mnogo miliji, a da ne govorimo o dobrom primjeru koji bi time dali, kad bi upotrijebili barem polovicu svega vremena da provedu s Bogom, sve da njihova molitva i nije tako savršena.
Bog preko nas može učiniti velike stvari. Mi se ne moramo toliko truditi, Bog želi da budemo slobodni, radosni, davati se Njemu prvenstveno prihvaćajući Njegove poticaje i kad je potrebno dati se drugima.
Slijedila su iskustva članova Bratstva o preprekama i zamkama u vlastitim životima, o doživljajima Došašća i Božića u obitelji.
Duhovni susret završen je klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i svetom misom.
Vjera Benedikta Mrvelj
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIded58679333
Značaj i ljepota bivstvovanja u dominikanskim laičkim bratstvima odnosno šire u Dominikanskoj obitelji najbolje se ogleda u susretu s drugim bratstvima, s ljudima s kojim dijelimo zajedničke vrijednosti i interese. Tako je bilo lijepo slaviti sv. misu u našoj dominikanskoj konkatedrali na Peščenici, u crkvi Bl. Augustina Kažotića, gdje je treće nedjelje Dočašća – na Radosnu nedjelju narasla Dominikanska obitelj. Jedna članica Laičkog bratstva „Bl. Augustin Kažotić“ Zlatica Marija završila je novicijat i položila trogodišnje zavjete, a jedan hrvatski branitelj i pripadnik Tigrova ušao je u novicijat – Josip Martin. Misno slavlje je predvodio provincijal Tomislav Kraljević uz župnika i duhovnika Bratstva Maria Ilije Udovičića. Na završetku mise, pater Mario Ilija pozvao je vjernike na razmišljanje – žele li se i oni pridružiti dominikanskim laicima.
Potom je nastavljeno druženje i zajednički ručak u jednoj od samostanskih dvorana. U sveopćem adventskom blještavilu najljepše je vidjeti kako svijetli Dominikova baklja.
Vladislav Albert
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId49c58031d2
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId567239a81d
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId6e48dd6538
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId34e34254ed
________________________________________________________________________
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdac97acaea9
________________________________________________________________________
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIddb6081ce6f
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIddbdf3616c9
________________________________________________________________________
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId85636850c7
__________________________________________________________________________
SA SVETIMA PREMA SVETOSTI
“Uvijek ima nade, jer Bog ima plan čak i kada ti ne vidiš put.” – sveta Katarina Sijenska
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdb6b81f1c07
„TI TREBAŠ DLANOVE MOJE“
Došao je još jedan trenutak u redovničkom životu naše č.s. Ljubice Jurić da ponovo odgovori onom Glasu kojeg je čula kao mlada djevojka kako bi krenula prema cilju od Boga zacrtanom: od Korčule, preko Dubrovnika i Šibenika, do Zagreba i sada do Subotice.
Sestra Ljubica, dominikanka, rođena je u Kraljevoj Sutjesci, u mnogobrojnoj vjerničkoj obitelji koja je iznjedrila još jednu dominikansku redovnicu, s. Bernardicu. Njezin put započeo je u službi Doma Starih u Korčuli gdje je osjetila da ju Gospodin zove postati redovnicom. Ostavljajući svoj dotadašnji život u svijetu, prepuštajući se posve u ruke Božje i onom Vjetru koji puše gdje i kako hoće, sestra Ljubica je ostala 20 godina u Korčuli, da bi godinu dana bila u Dubrovniku, pa u Šibeniku te konačno do danas u Zagrebu, u župi Kraljice Svete Krunice u Zagrebu, u kojem je 2.veljače 2024. na Dan posvećenih osoba proslavila 25. godina svojih redovničkih zavjeta.
Ovih dana s. Ljubica ponovo pruža svoje dlanove Gospodinu i svoga srca ražaren plamen i po Božjem Promislu odlazi u Vojvodinu, u Suboticu u kojoj sestre dominikanke, poznate kao bile časne djeluju već 77 godina kao molitveno-apostolska Kongregacija Anđela Ćuvara, učvršćujući tako Hrvate u vjeri Katoličke Crkve, u vremenu nesklonom njihovoj nacionalnoj opstojnosti u Republici Srbiji, baš kao oduvijek svjedočeći svojim primjerom i životom, te bijelim habitom za predanje Bogu, Redu i narodu.
Hvala Ti, sestro Ljubice, na svakoj dobroj i blagoj riječi, na predanosti s kojim si revno služila gdje god se nalazila: u Domu Starih, u dječjem vrtiću, u kuhinji i blagovaonici, u sakristiji, na klecalu pred Presvetim. Draga Ljube, neka Te prati sav Božji blagoslov tamo kamo odlaziš – Hrvatima u Vojvodinu! Ponesi im svu našu bratsku ljubav i naše srce hrvatsko. Budi im sol i svjetlo kao što si bila i nama.
Vjera Mrvelj
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdbc2d980b8e
__________________________________________________________________________
K MAJCI, U ZAGRLJAJ MEĐUGORJA
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId0a12a96a41
__________________________________________________________________________
JESENSKI AKVAREL VREMENA KROZ GODINU
S prvim danima kiša i nešto hladnijeg vremena, započeli smo drugi, kraći dio kalendarske godine oproštajnom svetom misom zahvalnicom s našim prvim duhovnikom p. Domagojem Augustinom početkom rujna te ponijeli stijeg laičkog bratstva na tradicionalno hodočašće vjernika grada Zagreba na Mariju Bistricu.
Dio članica bratstva, ujedno zborašica župnog zbora Blaženi Augustin Kažotić, ispratile su pjesmom u brak našu sopranisticu Franku te otpjevale svetu misu i kratak glazbeni program u slovenskoj dominikanskoj župi u Petrovču.
Osnaženi pjesmom i svakodnevnom molitvom svete krunice i Časoslova, uz neizostavnu svetu misu, proveli smo druge izbore za službe u našemu bratstvu 23. rujna 2024. kada nam je predstavljen naš novi, drugi duhovnik, p. Damir Šokić. Izbore je pratio zajedno s našim župnikom p. Ivanom Marijom, kako bismo imali duhovnu zaštitu naše braće dominikanaca.
Nakon ljetne pauze, korisnici doma umirovljenika Maksimir s radošću su nas dočekali u posljednju subotu rujna te smo nakon zajedničke svete mise u 9:30 u kapelici Doma, koju je predvodio p. Alojz Čubelić, nastavili druženje u predvorju Doma, uz kolače, kavu, sokove i pokoju laku notu.
Istoga dana poslijepodne, članovi laičkog bratstva sudjelovali su on line i neposredno na Katoličkom bogoslovnom fakultetu na webinaru Reda propovjednika s temom Pronaći odgovor dominikanske obitelji na rat u Ukrajini, gdje su predavači izmjenjivali iskustva duhovne i psihološke pratnje vojnika i civila te stradalnika tijekom Domovinskog rata, u poraću, razmatralo se o pitanjima oprosta, pokajanja i pomirenja te su se prikazale sličnosti i razlike rata u Ukrajini i Hrvatskoj, s naglaskom u temi Crkva u Hrvatskoj i promicanje mira. P. Alojz Čubelić održao je pritom predavanje na temu Ratni dnevnik u Hrvatskoj, iznoseći osobna iskustva za vrijeme novicijata u ratnom Dubrovniku devedesetih.
Početak listopada obilježilo je bogato trodnevlje uoči dana zaštitnice naše župe, Kraljice Svete Krunice, u kojem smo kao njegovu najavu, održali već tradicionalni koncert Ave Maria. Tijekom trodnevlja poslušali smo zanimljive i uvijek aktualne teme u nagovorima braće franjevaca nakon večernjih svetih misa, a ticale su se braka i roditeljstva, dok smo prvoga dana poslušali crtice iz života Male Terezije od Djeteta Isusa.
Pred samu središnju svečanost župnog blagdana Kraljice Svete krunice, naše je bratstvo izmolilo molitvu večernje Časoslova te zajedno sa susjednim dominikanskim bratstvom Blaženog Augustina Kažotića s Peščenice predmolilo radosna otajstva krunice, koju ćemo predmoliti svake večeri ovoga tjedna.
Zagrljeni Molbenicom, pod sigurnim plaštem naše Majke, Kraljice Svete Krunice, zahvalni, kako je naš župnik zaključio svečanu misu, "prvenstveno trojednom Bogu" i duhovno okrijepljeni nastavljamo put nepredvidljivog mora naše svakidašnjice.
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId4d1245eb16
__________________________________________________________________________
RASPJEVANO BRATSTVO
Nekoliko članica našega bratstva uputile su se sa župnim zborom u kojem su dugogodišnje pjevačice u dominikansku župu slovenskog pitoresknog mjesta Petrovče, župu posvećenu našoj Majci, Pohodu Blažene Djevice Marije. Nakon liturgijskog pjevanja na svetoj misi tijekom koje smo nazočili prekrasnom duhovnom sakramentu krštenja te obnovili krsne zavjete zajedno s roditeljima novokrštenice i nazočnim narodom te posveti školskih torbi učenika na početku školske godine, nastavili smo s kratkim glazbenim programom nakon svete mise.
Uz duhovnu pratnju našeg župnika i maestra fr. Bonifacija te dobroga domaćina p. Ivana Arzenšeka, bolskog sjemeništarca, spoznali smo kako jezične barijere u duhovnim sferama i nema te lako pratili svetu misu na slovenskom jeziku.
Po završetku obveznog programa u Petrovču, posjetili smo Žalec okrijepili se u pivskoj fontani te nastavili prema crkvi i samostanu franjevaca u Olimiju gdje smo uživali u miomirisima ljekovitog bilja i cvijeća koje ondašnji fratri pretaču u ljekovite čajeve, tinkture i pomade, dok su neki osladili dan u čokoladarnici. Šetnjom uz Jelenov greben došli smo uz pratnju slobodnih jelena i srna do krasnog vidikovca na cijelu olimijsku dolinu te se osvježeni lokalnim specijalitetima polako uputili prema Hrvatskoj.
Uz slavna otajstva krunice i pjesme zahvale našoj Majci, zahvalni za još jedan duhovno radni dan, pred našom župnom crkvom dočekao nas je smiraj prvoga dana jeseni.
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId446a7baf07
__________________________________________________________________________
301. ZAVJETNO HODOČAŠĆE VJERNIKA GRADA ZAGREBA MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ
Članovi našega bratstva na ovogodišnje zavjetno hodočašće na Mariju Bistricu krenuli su pod geslom Budi s nama svaki čas u nedjeljno jutro autobusom zajedno s drugim vjernicima naše župe te automobilima. Vjernike u autobusu je duhovno pratio naš novi đakon, fr. Karlo.
Krećući se prema svetištu izmolile smo slavna otajstva Gospine krunice i Lauretanske litanije, zazivajući Majčin blagoslov i zagovor na nas, naše obitelji i našu župnu zajednicu te sve one u potrebi. U svetištu smo susreli i župljane susjedne dominikanske župe koje je pratio fr. Mario Ilija, a dio vjernika se nakon suncem okupanog Križnog puta na bistričkoj Kalvariji spustio u crkvu na otvorenom sudjelujući u svečanom euharistijskom slavlju. Euharistijskom slavlju koje je predvodio mons. Dražen Kutleša, nadbiskup zagrebački, prethodila je svečana procesija koja je krenula od kapele Ave Maria, a stijeg našeg laičkog bratstva Sveti Dominik i župe Kraljice Svete Krunice bio je ove godine istaknut i na oltaru.
Nakon vrućeg dana kasnog ljeta, uz molitvu radosnog otajstva Gospine krunice i pjesmom Suncu prosi vsaka roža koja se stapala s bistričkim bregima, vratile smo se u Zagreb umorne od sunca, ali prepune darova Duha.
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId081893db8c
__________________________________________________________________________
S Bogom, ali ne i zbogom!
Prve srijede u rujnu naše se laičko bratstvo, uz liturgijske čitače koje je kao duhovnik vodio te pridružene župljane, oprostilo od dosadašnjeg i prvog duhovnika, p. Domagoja Augustina i zahvalilo mu na dosadašnjem odgoju uloženom u našu formaciju, od prvih koraka kao aspiranata i kandidata, preko novicijata te položenih zavjeta.
Imajući na umu da Hrvatska dominikanska provincija, kao i Hrvatska domovina, nije samo Zagreb, već i naši samostani i kuće u Bolu, Petrovču, Zenici ili Hamburgu, dubrovački samostan u kojem je nove zadatke dobio p. Domagoj Augustin možemo smatrati "drugim kvartom" Provincije i još jednim predivnim dijelom dominikanskog kolaža na hrvatskim prostorima.
Premještaji u redovničkim, ali i drugim svećeničkim službama, su poput majke koja odgaja, pazi i tješi dijete dok ono ne odraste i ode, pa u krilo uzima drugo dijete na brigu. P. Domagoj Augustin bio je duhovni roditelj našega bratstva koji je svoju ulogu odgoja naših zavjetovanih trećeredaca dovršio te svoju vjeru odlazi prenijeti drugoj duhovnoj djeci.
Uz prigodan domjenak oprostili smo se i zaželjeli mu da i nadalje raste u redovničkoj duhovnosti i vjernosti Bogu, Redu i hrvatskom narodu, ali i da bude svjestan kako je samo čovjek, potreban naše svekolike potpore, prvenstveno molitvene.
Neka ga na tom putu i nadalje prate zagovori naših svetaca i blaženika, a mi nastavljamo moliti za sve naše redovnike i redovnice, našu domovinu i naš narod!
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId5681505249
__________________________________________________________________________
Ciklus Ljetna hodočašća: Spomendan svete Jelene Križarice u Škripu
Spomendan svete Jelene Križarice, svečano je obilježen i ove godine u Škripu, najstarijem mjestu na otoku Braču, koji se s pravom ponosi svojom prekrasnom crkvom, posvećenoj toj katoličkoj svetici. 18. kolovoza 2024. svečanom svetom misom, te procesijom kroz mjesto do kapelice u blizini crkve, mnogobrojni vjernici došli su osjetiti duh prvih kršćanskih vremena. Sveta Jelena Križarice, majka cara Konstantina Velikoga, koja je svojim pobožnim, jednostavnim i teškim životom svjedočila snagu progonjene prve Crkve, svojim čvrstim pouzdanjem u Boga bila je nadahnuće ne samo svome sinu koji je odredio da progoni kršćana moraju prestati, nego i mnogim drugim kršćanima koji su u novim okolnostima slobode i dalje nastavili vjernički život kakav ga je u svojoj bogobojaznosti vodila sveta Jelena. Sveta Jelena bila je majka cara Konstantina Velikoga, kojega povijest pamti kao onoga koji je zaustavio brutalne progone kršćana, a koji su trajali od samih početaka Crkve pa sve do 313. god. Iako sam car nikada i nije postao kršćanin u punom smislu riječi, nego se krstio tek na samrti, odgoj koji mu je nastojala pružiti majka, kao i njezina poniznost i spremnost na podnošenje nepravde, itekako su utjecale na carevu odluku o davanju slobode kršćanima i izjednačavanju kršćanstva s ostalim religijama Rimskoga carstva. Sveta Jelena je rođena oko 250. god. u gradu Drepanonu (koji će po njoj nositi i naziv Helenopolis), u tadašnjoj pokrajini Bitiniji u Maloj Aziji. Iako će kasnije postati carica, rođena je u vrlo siromašnoj obitelji, gdje je morala raditi teške poslove, pa je tako zapisano i da je bila služavka koja je radila u staji. Na tom ju je poslu upoznao njezin budući muž, ugledni vojskovođa Konstancije Klor. Kao obraćenica na još uvijek progonjeno kršćanstvo, živjela je skromno, pobožno i samozatajno. Tako je bilo sve dok Konstancije nije umro, odnosno dok na njegovo mjesto nije došao Konstantin, njegov i Jelenin sin. Konstantin je tako 306. god. pozvao majku na dvor i obasuo je svim častima, dao joj pristup carskoj riznici, izdao kovani novac s njezinim likom, dao joj naslov Augusta, te omogućio da bude carica u punom smislu riječi.
Unatoč takvim počastima, sveta je Jelena i dalje ostala skromna i ponizna, jasno uviđajući da je čovjekovo bogatstvo u duhovnim, a ne materijalnim dobrima. Svoj novi način života iskoristila je tako što je na lakši način pomagala siromasima, darujući im novac i odjeću, a jednako se tako zauzimala i za mnoge druge nepravedno progonjene, osuđene, bolesne i u različitim potrebama. Predaja kaže kako je takve odbačene i prezrene ljude često znala dovoditi na dvor, te ih ondje sama dvoriti. Njezin je život i kršćansko opredjeljenje potaknulo i cara Konstantina da kršćanima daruje slobodu, pa je u takvim okolnostima carica majka mogla graditi crkve i kapele, a Crkva je prešla iz katakombi u dostojne prostore u kojima se moglo otvoreno slaviti Boga.Svoju pobožnost i vjeru htjela je još više učvrstiti, pa je 326. god. krenula na hodočašće u Svetu zemlju. Prema predaji, ali bez izravnije povijesne potvrde, naložila je da se prekopa Kalvarija i ondje je pronašla Kristov križ. Poradi toga se i naziva Križarica. U Konstantinovo vrijeme ondje je niknula bazilika Svetog Groba, a predaja kaže kako ju je upravo sveta Jelena dala podignuti. Iako se ne zna sigurno kada je i gdje umrla, predaja navodi kao dan smrti 18. kolovoza 330. god., a mjesto smrti Konstantinopol (Carigrad) ili Nikomediju. Tijelo joj je preneseno u Rim i ondje sahranjeno u sarkofagu, a danas se ti njezini zemni ostaci čuvaju u jednom od vatikanskih muzeja. Ubrzo nakon smrti počeli su je štovati kao sveticu i veliku ženu, a slavi se kao zaštitnica obraćenika, arheologa, problematičnih brakova, rastavljenih supružnika.
Sveta Jelena Križarica, kao i mnoge žene toga razdoblja u povijesti kršćanstva, mogu nam posvijestiti koliki je njihov doprinos u postanku i opstanku Crkve do današnjih dana!
Izvori: https://www.vjeraidjela.com/sveta-jelena-krizarica/; foto: vlastita arhiva
Rozalija – Estera
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId892900ec26
__________________________________________________________________________
POZDRAV S UREDNIKOM NAŠE WEB STRANICE
__________________________________________________________________________
Proslava spomendana Svetog Dominika 2024. godine
U crkvi Kraljice Svete Krunice na Koloniji, 8. kolovoza služena je svečana sveta misa, u čast osnivača Reda propovjednika, našeg svetog Dominika! Na spomendan svetog Dominika po tradiciji, na taj dan dolaze franjevci sudjelovati s braćom dominikancima, i tako dostojno uzveličiti taj dan. Crkva je bila puna, iako je vrhunac godišnjih odmora. Pjevački zbor je pripremio prigodni repertoar. Članovi Laičkog bratstva svetog Dominika sa svečanim dominikanskim križevima došli su u lijepom broju. Za oltarom župnik Ivan Marija, đakon Ratko, u procesiji fr. Gavrić, fr. Peček i drugi dominikanci, te uvijek rado viđeni braća franjevci i franjevački bogoslovi. Nakon mise skupili smo se u samostanskoj blagovaonici na domjenku koji je organizirao župnik, uz slatki doprinos članova Bratstva svetog Dominika!
Podsjetimo se ukratko biografskih podataka svetog Dominika
Rođen je u Španjolskoj 1170. godine u plemićkoj obitelji. Prema legendi, majka mu je išla na hodočašće u poznati samostan u Silosu. Legenda pripovijeda da je za hodočašća usnula san da joj iz utrobe iskače crno bijeli pas s bakljom u ustima. Djetetu je dala ime Dominik, kao aluzija na domini canis, Gospodnji pas na latinskom, ali vjerojatnije po zaštitniku samostana Silos, svetom Dominiku opatu. Dominik se obrazovao u Valenciji. Kada je glad zahvatila cijelu Španjolsku, Prodao je sav svoj imetak, uključujući i knjige potrebne za studij, kako bi nahranio siromašne. Kasnije se pridružio regularnim kanonicima u Osmi i čak postao i njihovim poglavarem. S mjesnim biskupom zaputio se u poslanstvo u Dansku, da bi odatle otišli u Rim, u koji su prispjeli 1204. godine. Papa ih je poslao u Languedoc, na jugu Francuske, koji je tada bio uporište katara, kako bi ih obratili na pravu vjeru. Svojom disciplinom i asketskim načinom života zaradili su poštovanje albigenza, odnosno katara. Dominik je u svojim raspravama bio toliko rječit da mu se heretici nisu mogli suprotstaviti te ih se obratio velik broj. Ondje je 1206. osnovao i prvi dominikanski samostan. U često nasilnom ratu koje su francuski velikaši 1208. poveli protiv heretika, Dominik se uvijek zauzimao za milost. Prema nekim legendama, negdje u to vrijeme Dominik je oblikovao i molitvu krunice. Tri je puta odbio ponudu za biskupsku stolicu. 1215. Dominik, s još šestoricom drugova, dobiva dopuštenje osnovati vlastiti red, Red propovjednika ili dominikance. U središtu njihove karizme bilo je, kako im i ime, kaže propovijedanje kršćanskog nauka. Red je formalno osnovao papa Honorije III. 1216. godine. Uskoro se red proširio cijelom Europom. Dominik se zaputio u Rim gdje ga je papa imenovao svojim osobnim propovjednikom i teologom. I s tog je mjesta nastavio neprestano putovati, osnivajući nove kuće svoga reda. U srpnju 1221. razbolio se od groznice te je zatražio da ga polegnu na pod. Tako je nakon nekoliko tjedana bolesti i preminuo 6. kolovoza iste godine, u dobi od pedeset i jedne godine. Kanonizirao ga je papa Grgur IX. 1234. godine.
U nastavku, nakon ovih biografskih činjenica o svetom Dominiku donosimo razmišljanje jednog francuskog dominikanca. Fr. Jacques-Benoît Rauscher podijelio je razmišljanja o tome kako održati vjeru i nadu, nadahnutu životom i po uzoru na svetog Dominika! U 13. stoljeću sv. Dominik suočio se s ozbiljnom krizom u Crkvi svoga vremena. Njegov stav nas može potaknuti da idemo trima putovima, kako bismo i mi ostali na nogama kada se čini da se u Crkvi sve ruši. Fr. Jacques-Benoît donosi tri savjeta koji nam mogu biti putokaz i utjeha kada mislimo da je sve beznadno, a ovako ih je formulirao:
1. Usudi se plakati! Prvi dominikanci govore da su noću u kapelici čuli sv. Dominika kako plače. Suze su pratile njegovu molitvu. Plakao je za grijehe svijeta, za patnje Crkve, razdirane podjelama i slabim odgovorom na Gospodinove pozive. To je odličan primjer za razmišljanje. Kada se čini da se u Crkvi sve raspada, Dominik nas poziva da odvojimo vrijeme za razmatranje naše tuge. Ta tuga znači da nismo ravnodušni, da nas drame koje razdiru Crkvu pogađaju jer duboko u sebi volimo Crkvu.
2. Upoznaj svoje korijene! Svjedoci života svetog Dominika nam govore kako je on bio čovjek čvrsto ukorijenjen u svojoj vjeri. Dobio je čvrstu formaciju u Španjolskoj gdje je rođen. Ta je formacija bila intelektualna, ali ne samo to. Bitan njezin dio bili su i susreti s vjernicima koji su u sv. Dominiku ostavili traga. Kad pogledamo svoje korijene, shvaćamo da želimo da poruka Evanđelja i dalje odjekuje svijetom, jer je neusporedivo bogata. Kada se čini da se u Crkvi sve ruši, dobro je vratiti se, poput svetog Dominika, svojim korijenima: nekom nama važnom biblijskom tekstu, događaju koji je oblikovao naš vjernički hod, osobi čija nas je vjera nosila naprijed. Ovo je drugi savjet koji nam Dominikov život daje: sjetimo se svojih korijena kako bismo shvatili koliko nas je naša vjera učinila boljim ljudima. Pogledati svoje korijene znači shvatiti da želimo da evanđeoska poruka i dalje odjekuje u svijetu, jer je neusporedivo bogata.
3. Pobijedi zlo dobrim! Sveti Dominik se suočio sa svećenicima i biskupima koji nisu bili dorasli svom poslanju, ne samo zato što su živjeli prebogato. Njihov stil života šokirao je mnoge kršćane koji su napuštali Crkvu. Dominik je tada predložio novi oblik vjerskog života usredotočen na siromaštvo i prosjačenje koji bi bio više nadahnut Evanđeljem. Kada se čini da se u Crkvi sve ruši, sveti Dominik nas podsjeća da moramo imenovati što nije u redu. Nikada ne smijemo dopustiti da nas zlo slomi. Moramo pronaći nove načine izlaska iz krize, nadahnuti Evanđeljem i predajom Crkve. Svi to možemo činiti na vlastitoj razini, kako ne bismo bili zapanjeni zlom, nego da se posvetimo nadvladavanju zla kreativnošću Duha Svetoga. Skandali nas lako potresu, pogotvo ako se događaju jedan za drugim. Poput svetog Dominika, trebamo ponovno otkriti radost vjere i naviještanja Evanđelja. Tek tada možemo ponovno izgraditi ono što treba obnoviti u Crkvi i posvetiti se tome da njezino poslanje više ne bude iskrivljeno.
Izvori:
https://hkm.hr/svetac-dana/sveti-dominik-2/
https://aleteia.org/2023/06/01/3-tips-from-st-dominic-for-when-the-church-disappoints-us
Rozalija – Estera
8. kolovoza 2024.
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId5268aba613
__________________________________________________________________________
LJETNI KOLAŽ DOMINIKANSKIH LAIKA
Već sredinom lipnja osjetilo se sjetno, vruće vrijeme koje je donijelo manje župljana na svetim misama, manje gužve u gradu i pustoš kroz najtoplije dijelove dana, no naša zavjetovana braća i sestre, kako je tko stizao od godišnjih odmora i putovanja, nastavili su s vjernim sudjelovanjem u župnim aktivnostima pomažući pri čišćenju crkve, u liturgijskom čitanju i pjevanju te redovitoj zajedničkoj molitvi večernje Časoslova.
Nismo zaboravili niti korisnike Doma za starije Maksimir te slavna otajstva Krunice na Prvi petak koju molimo na radio Mariji. Tijekom srpnja polako smo molitvom i u mislima ispraćali našeg duhovnika p. Domagoja Augustina na svetim misama, te se pripremali u sudjelovanju trodnevlja uoči svetkovine Svetog Dominika predmoleći krunicu Blaženoj Djevici Mariji.
Naši članovi vrijedno su i redovito slali svoje dojmove s duhovnih događaja tijekom ljeta, doprinoseći tako obogaćivanju naše web stranice, krećući se polako ususret jeseni, u tom savršenom krugu života kakvog ga je osmislio dragi Bog.
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId0f62f9df4c
__________________________________________________________________________
BLAGDAN BL. AUGUSTINA KAŽOTIĆA, 3.KOLOVOZA 2024. GODINE
Na blagdan bl. Augustina Kažotića ove godine svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini.
Biskupova propovijed se nadovezala na evanđelje o Dobrom pastiru koji život svoj polaže za ovce svoje. Ovom Isusovom misli najčešće se pomisli na mučenika koji polaže život za ovce svoje. To polaganje života za ovce svoje može biti i u obliku primjera za nasljeđivanje koje svako stado može naslijediti. Svaki narod se treba prisjećati svojih duhovnih velikana. Naši velikani kao duhovni maratonci su pobjednici vlastitog maratona. Nije lako slijediti maraton bl. A. Kažotića koji je pokazao da je moguće živjeti svetost. Primjeri naših velikana su kao znakovi pored puta koji pokazuju da je netko tih putem već prošao i da je prolazak moguć, a onda i da je svetost moguća. Znakovi pored puta pokazuju što je stranputica a što pravi put prema vrhu.
Svaki od blaženika je za svaki trenutak ljudske prošlosti po nečemu suvremen našim danima u svom djelovanju. Bl. A. Kažotić je suvremen našim danim u svom djelovanju:
- vrlo blizak narodu Božjem osobito najsiromašnijima,
- vrlo osjetljiv za društvenu pravdu i
- vrlo osjetljiv za duhovnu slobodu crkvenih pastira.
Jedan od pokazatelja koliko je svaki čovjek velik je onoliko koliko je ponizan. Nema kršćanskih blaženika bez življenja kreposti i poniznosti i samo tako se trči vlastiti maraton posvećenja. Pozvani smo da prepoznajemo svece iz vlastitog naroda kako bismo mogli rasti u vlastitoj svetosti. To je nasljeđivanje koje trebamo naslijediti sa početka biskupove propovjedi.
Nakon sv. Mise svi smo bili pozvani na osvježenje uz kolače i piće ispred župne crkve koje su pripremili župljani. I hvala im na tome. Bil je lijepo druženje sa župljanima i hodočasnicima iz drugih župa.
Dubravka Katarina
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId2c2e3b2683
__________________________________________________________________________
Kratki osvrt na drugu večer trodnevlja na Pešćenici
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId1aba3029e2
__________________________________________________________________________
TRODNEVLJE NA POČETKU DEVETNICE, KAŽOTIĆEVO 2024.
Ove godine je kao priprava za proslavu blagdana bl. Augustina Kažotića u sklopu molitve devetnice održana trodnevna duhovna obnova od 25. do 27. srpnja 2024. godine koju je vodio fr. Petar Galić, OP, starješina samostana sv. Dominik i upravitelj Nacionalnog svetišta bl. Augustina Kažotića u Trogiru.
Prvi dan je bila tema kako ispravno moliti i što nas udaljuje od ispravne molitve. Molitva ukazuje kakav je naš odnos s Bogom. Ako ne zračimo radost i ne osjećamo unutarnji mir nakon molitve, moramo nešto mijenjati. Spominje se prispodoba o bogatom mladiću. Bogati mladić se pridržavao Božjih zapovjedi ali nije bio spreman odreći se svoga materijalnog bogatstva. Vezanjem za svoje materijalno bogatstvo nije bio spreman dati svoju nutrinu i tako se zatvorio za Božju milost. Kada Bogu dajemo svoju nutrinu nastaje radost i nada.
Drugi dan, fr. Petar govorio je o molitvi koja je povezana sa dobrom zemljom koja daje ploda. Na ovu temu se nadovezuje prispodoba o sijaču koji sije sjeme na četiri vrste tla. Od četiri vrste tla samo jedno daje ploda a to su oni koji čuju i prime Riječ. Dobro tlo priprema Krist i sije ono dobro u nas.
Treći dan se govorilo o Riječi – od Boga je sve dobro. Potrebno je naučiti ispravno primati Riječi. U komunikaciji s ljudima pozvani smo da koristimo riječi koje su za izgradnju i koje liječe, osobe nisu stvari. Naš Bog je došao među nas da s nama komunicira. Božji govor ima obzira prema čovjeku. Tako i mi trebamo uvažiti osobu koju nam je Bog stavio na put i dovesti ju Kristu.
Svaki dan nakon sv. Mise ispred kipa bl. Augustina Kažotića molila se devetnica, a ovog puta i litanije Blaženiku. A nakon molitve devetnice, prvi dan je održano klanjanje pred Presvetim a druga dva dana se molilo za ozdravljenje i oslobođenje duše i tijela.
Sve opisane kreposti imao je bl. Augustin Kažotić. Dominikanci su u Trogir stigli 1265. godine, a blaženik je rođen 1260. godine. Bl. Augustina su kao još petogodišnjeg dječačića privukli dominikanci svojom pristupačnošću, skromnošću i svojim žarom propovijedanja. Stoga se molimo se bl. Augustinu Kažotiću za ispravnu molitvu koja daje ploda i vodi nas do Riječi.
Dubravka Katarina
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId08176bd578
__________________________________________________________________________
Spomendan Svetih Joakima i Ane i Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba
Kako svake godine obavezno obilježavamo spomendan Svetih Joakima i Ane, ovaj puta to je bilo u zagrebačkoj crkvi na Rudešu. Crkva koja je svojom veličinom višestruko manja od naše na Koloniji, bila je prepuna toga dana za večernju sv. misu, a u procesiji poslije bilo je više stotina vjernika, koji su za kipom svetih Joakima i Ana, prolazili uskim ulicama toga kvarta, pjevajući širom otvorenih srca i s vidljivom velikom vjerom.
Misno slavlje uz mnogobrojne svećenike, predvodio je provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca, Milan Ivančević SDB. U svojoj propovijedi sjajno je povezao Anu i Joakima, Marijine roditelje, s tekstom Poruke Svetoga Oca Franje za 4. Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba koji se slavi četvrte nedjelje u srpnju.
„Bog ne napušta svoje djece, nikada. Ni u poodmaklim godinama i kad tjelesne sile slabe, kad kosa posijedi i društvena se uloga smanjuje, kad život postaje manje produktivan i prijeti da se čini beskorisnim. On ne gleda na vanjštinu (usp. 1 Sam 16, 7) i ne oklijeva odabrati one koji se mnogima čine beznačajnima. On ne baca nijedan kamen; naprotiv, „stariji“ je kamen siguran temelj na koje se „novi“ može staviti kako bi zajedno tvorili duhovnu kuću (usp. 1 Pt 2, 5).” U ovom prvom odjeljku toga teksta Pape Franje rečena je velika istina, koju bi trebali uvijek imati na umu.
Sveto pismo nigdje ne spominje roditelje Blažene Djevice Marije, ali Crkvena predaja ih pozna poimence, i to kao svetog Joakima i svetu Anu, a svjedočanstva o njima prije svega crpimo iz apokrifnog spisa iz 2. st. poznatog kao Jakovljevo protoevanđelje. Iako sa sigurnošću ne možemo reći tko su uistinu bili roditelji Blažene Djevice Marije i kakav im je bio životni put, ali bez imalo sumnje možemo zaključiti da je riječ o odabranim osobama koje je Bog nagradio tolikom milošću da budu roditelji Majci Božjoj i djed i baka Spasitelju svijeta. Gledajući Marijinu kasniju životnu mudrost i bezuvjetno predanje Božjoj volji, ne možemo nego zaključiti kako za to barem jednim dijelom možemo zahvaliti i predanosti tih dvoje svetih ljudi.
Izvori:
https://ika.hkm.hr/novosti/papina-poruka-za-4-svjetski-dan-djedova-i-baka-i-starijih-osoba/
https://ika.hkm.hr/novosti/spomendan-sv-joakima-i-ane-proslavljen-u-crkvi-sv-ane-u-vatikanu/
https://www.vjeraidjela.com/sveti-joakim-i-sveta-ana/
Rozalija-Estera
26. srpnja 2024.
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdfe76807149
__________________________________________________________________________
S Gospom na odmor
Svakog ljeta Župa Vodnjan postaje mojoj zamjenskom župom. Prošle nedjelje započela je devetnica Gospi Karmelskoj. Župnik je tom prilikom pripremio listiće papira i kutiju za sve one župljane i goste koji žele napisati svoje molitvene nakane. Kutija je bila izložena s Presvetim oltarskim sakramentom, u petak u crkvi Gospe Karmelske. Vrlo lijepa crkva sagrađena 1630. godine. Tog je dana Presveto bilo izloženo dvanaest sati. Župljani se sa izmjenjivali svakog sata i predvodili molitve. Nimalo lak zadatak na temperaturi od 35 °c, no na njima se nije primjećivao umor ili nemir. Posebno je lijep osjećaj biti dio župne zajednice koja aktivno živi svoju vjeru.
Željka Veronika
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId8e82fa8666
__________________________________________________________________________
UPOZNAVANJE PULSKE KATEDRALE I TRAGOVI KRŠĆANSTVA U ISTRI
Posjetiti Pulu, a ne vidjeti pulsku Arenu je kao da u Puli i nismo bili, no isto može vrijediti i za Pulsku katedralu. Katedrala Uznesenja Marijina u Puli jedinstven je živi spomenik sakralne graditeljske baštine Europe u kojoj se vjera u Isusa Krista slavi već duže od tisuću i pet stotina godina. Iako u samoj katedrali nema puno pozlate i raskoši, ta sakralna građevina odiše posebnom mirnoćom, koja je idealna za kontemplaciju i smirenu molitvu. Specifičnosti koje se odmah zamjećuju pri ulasku je položaj orgulja, koje su smještene iza oltara i istaknuti kip sv. Tome apostola.
Katedrala Uznesenja Marijina u Puli stolna je crkva ranokršćanske Pulske biskupije zasnovane sredinom III. stoljeća pod jurisdikcijom antičko-rimske Coloniae Iuliae Polae. Biskupija je ozakonjena tek početkom VI. stoljeća te svjedoči da su u ranokršćanskoj Puli životne okolnosti prethodile službenoj regulativi.
Katedrala je i danas sjedište Pulske biskupije koja je od 1828. godine u sklopu sjedinjene Porečke i Pulske biskupije. Smještena je uz sjeverozapadno priobalje povijesne jezgre antičko-rimskoga grada Pole, na južnoj strani pulskoga zaljeva, uz podnožje današnjeg Kaštela. Najnovija istraživanja potvrđuju izgradnju Katedrale na lokaciji antičkoga hrama. Katedrala je jedina sačuvana građevina starokršćanskoga biskupskoga kompleksa Pule koji su činile dvojne bazilike, sjeverna trobrodna Bazilika Sv. Marije, južna jednobrodna Bazilika Sv. Tome Apostola, krstionica križnog tlocrta na zapadu i biskupski dvor uz zaleđe krstionice, neposredno uz priobalne obrambene bedeme antičkoga grada. Pulska Katedrala izvorne je veličine 23 x 51 m ili 1173 m². Jedinstven je živi primjer starokršćanske bazilike tipične rimske organizacije prostora, pravokutnog tlocrta bez apside, sa polukružnim upisanim platoom prezbiterija koji nosi subseliju - klupu za kler, s ophodnim prolazom - deambulatorijem, trijumfalnim lukom i podjelom u tri lađe koje se protežu od ulaza do ravnoga začelja crkve.
Kršćanstvo u Istri pojavilo se tijekom II. stoljeća, a oko sredine III. stoljeća djeluje hijerarhijski. Ime prvog pulskog biskupa je zagubljeno, a o kršćanstvu na tlu Pule svjedoči kršćanski laik, pulski mučenik sveti German, koji prefektu Pule prigovara zbog proganjanja kršćana te je u areni osuđen na smrt mučenjem i pogubljen 284. godine. Prvi poznati pulski biskup bio je Antonius (510-545). Rana građevinska intervencija kršćana na gradskome Kapitoliju počinje uspostavom institucije prvog biskupa iz sredine III. stoljeća kada Pula broji oko 3000 kršćana. Transformacija antičkoga hrama Jupitera Zaštitnika u kompleks zgrada starokršćanskoga biskupskog središta Pule realizirana je u više građevinskih faza. Njen današnji oblik i unutrašnjost uklopili su se u sadašnjost, a tragovi prošlost pokazuju te faze promjene. Nekoliko minuta hoda od pulske Arene do Katedrale, kratak je i isplativ put do vlastite sabranosti i smirenosti u molitvi.
Izvori: Obad-Vučina, M. Katedrala Uznesenja Marijina u Puli, Pula 2007, Antička jezgra starokršćanskoga biskupskoga središta Pule, Pula 2021. https://www.biskupija-porecko pulska.hr/pulska-katedrala/
Rozalija - Estera
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdbd2887fc75
__________________________________________________________________________
NON NISI TE, DOMINE!
Vruću lipanjsku nedjelju pod najljepšim crkvenim krovom naše domovine, pod geslom velikog dominikanca Svetog Tome Akvinskog, obogatio je naš fr. Mislav Peček svojim mladomisničkim blagoslovom. Svečanu liturgiju obilježila je dominikanska bjelina naše braće i sestara redovnika, predivne crvene misnice koje su podsjećale na Dominikovu baklju Riječi koja je osvijetlila svijet te svijetloplava misnica našeg fr. Mislava, nježna poput Neba za koje će svojim poslanjem pripremati brojne pozemljare. Uz perfektnu glazbenu pratnju vrhunskog crkvenog zbora Cantores Sancti Marci otplovili smo uz Odakove "Svrši stopi moje" u mistiku naše vjere, osjećajući duboku pripadnost vjeri i domovini pod zvonima Svetog Marka.
Ugodno druženje nastavili smo s braćom dominikancima, sestrama dominikankama, laičkim bratstvima franjevačkog reda i našim susjednim bratstvom te brojnim radosnim prijateljima mladomisnika i obitelji.
Našem fr. Mislavu od srca čestitamo te se ponosimo i radujemo njegovom nastavku studija u Vječnom gradu.
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdb2927814cd
__________________________________________________________________________
HODOČAŠĆE U BOKU KOTORSKU OD 30. SVIBNJA DO 2.LIPNJA 2024.
U kasno, pomalo kišovito veče 30.svibnja ove godine, hodočasnici iz dominikanskih župa bl. Augustina Kažotića i Kraljice Svete Krunice uputili su se na hodočašće Boki kotorskoj, mjestima koja su iznimno značajna za Hrvate katolike, kako one koji oduvijek žive na tim prostorima, tako i za sve Hrvate u Domovini i širom svijeta. Mnogi su hodočasnici već otprije bili u Boki, a mnogi i nisu. Tko god je, ili nije bio, svejednako će se složiti s piscem Pavlom Butorcem, koji je davne 1928. napisao:“ Ima na zemlji krajeva gdje se Bog u prirodi javlja vanrednom nježnošću. Rijetki su. Zato i dragocjeni. U te rijetkosti, gdje priroda na pregršt sasu svoje poizbor biserje, ubraja se odvajkada Boka kotorska. Ta svjetska ljepota, malo pažena, a mnogo hvaljena, gdje ne znaš što je romantičnije, da li cjelina ili pojedini dijelovi, ima čudnih osebujnosti..“
No, krenimo redom. Nakon duge i naporne noćne vožnje stigosmo u Republiku Crnu Goru, u grad Budvu. Ako potražite na internetu podatke o tom gradu, saznat ćete samo koji se hoteli tamo nalaze, s koliko zvjezdica, gdje se najbolje jede i sl. I doista, grad je zapravo jedan ogromni hotel, ili hotel do hotela, mnogi u izgradnji, tik jedan do drugoga, s gomilom građevinskog materijala da se lako dogodi da čovjek padne pokušavajući doći do obale. Cijelim putem pratila nas je kiša, zapravo pljusak; rijeke vode su natopile svu obuću, a ni odjeća nije prošla bolje. Prošli su dobro samo prodavači kišnih kabanica i kišobrana! Ni voda, ni huka mutnih valova, ni vjetar, nisu nas zaustavili do prvog posjeta katoličkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u kojoj smo slavili svetu misu, a koju je predslavio župnik Ivan Marija Tomić, uz koncelebraciju mjesnog župnika don Filipa Janjića. Crkva je građena već u srednjem vijeku da bi mnoge arhitektonske preinake doživljavala kroz stoljeća pa sve do danas. Nalazi se u starom dijelu grada. Do 1828. kad je ukinuta Budvanska biskupija bila je katedrala. Ono što ju čini posebnom jest znamenita ikona Madone in punta tj. Budvanske Gospe, svetinja Budve, zaštitnica grada, ali i ponaosob ono malo katolika koji dolaze na bogoslužja. Novi oltarni zid od muranskog stakla izradio je hrvatski slikar Ivo Dulčić.
Nije da zaboravih reći kako smo, prije posjeta crkvi sv. Ivana Krstitelja najprije posjetili Cetinje, grad za kojeg kažu da je „mala balkanska Švicarska“. Do Cetinja smo u punom smislu riječi došli u oblaku kiše i guste magle , vozeći se doslovce nebu pod oblake. U gradu se nalaze kulturne ustanove, muzeji posvećeni povijesnim osobama poput Petra Petrovića Njegoša, kralja Nikole… Okrijepljeni toplom čokoladom sa šlagom, u kafiću u kojem trešti Prljavo kazalište, ispraćeni ljubaznim konobarima uz obvezatan „srećan put“, uz pljusak, dođosmo i do cetinjskog manastira posvećenom rođenju Bogorodice. Jedan je od najznačajnijih manastira Srpske pravoslavne crkve u kojem se čuvaju relikvije poput ruke sv. Ivana Krstitelja, dijelova križa Kristova i ikona Majke Božje Filerimske, kruna sv. kralja Stefana Dečanskog, kruna kralja Nikole I., štap Ivana I. Crnojevića itd. Crnogorsku pravoslavnu crkvu obilježava tek jedna spomen-ploča u gradu Kotoru, u uličici koju biste jedva pronašli.
U nastavku puta svraćamo u Dobrotu, gradić u općini Kotor, nekad simbol društveno-gospodarske i osobito bogate pomorske povijesti. Vrhunac dobrotskog brodarstva bio je u 19.stoljeću kad je Dobrota imala 35 brodova i 443 člana posade. Dobrotske obitelji imale su toliku moć da su zamijenile kotorsku vlastelu u svim područjima društvenog i kulturnog života. Kao i uvijek kroz povijest, a osobito za pljačkaškog i ateističkog Napoleonovog pohoda, potpomognutog engleskim uplitanjima i političkim smicalicama, blokadama, pljačkama brodova, dobrotsko gospodarstvo dolazi u tešku krizu. A nije bilo bolje ni za austrijske vlasti. Posebnu patnju doživljavaju Hrvati Boke u vrijeme Domovinskog rata kada doživljavaju pljačke i progone, te odlaze u matičnu domovinu iako su se tome protivili časni crnogorski intelektualci. O svemu tome iscrpno nam je govorio don Pavao Medač, župnik župe sv. Eustahija. Crkva se u dokumentima spominje u 14. stoljeću, a najviše je stradala u potresu 1667. Izgradnja današnje crkve počela je u 18.stoljeću. U njoj postoji riznica srebra, tekstila, čipke, bogata knjižnica. Inače sveti Eustahije bio je rimski vojnik, visoki časnik imenom Placid, koji je u jednom lovu progonio jelena neobične veličine, kad je ugledao među njegovim rogovima svijetlu sliku Krista raspetoga te s neba čuo glas koji ga je pozvao na spasenje besmrtne duše. Zahvaćen tim glasom, dao se krstiti zajedno sa svoja dva sina i suprugom. Čudesnom strpljivošću zbog vjere je podnio muke. Sveti Eustahije jedan je od 14 mučenika, pomoćnika u svim životnim nedaćama. Na slikama se prikazuje kao konjanik ili vitez s prepoznatljivim oznakama jelena sa svjetlećim rogovima i znakom križa, znakom mučeništva. Zaštitnik je lovaca i šumara. Uza crkvu se nalazi staro groblje na kojem počiva i don Branko Sbutega, svećenik, pjesnik, skupljač umjetničkog blaga, humanist i borac za prava Hrvata u Boki kotorskoj. Crkvu je oslikavao hrvatski umjetnik Jozo Kljaković, dok je mozaik pod naslovom „Hvala tebi, Bože, što sam bio na ovom svijetu“ izradio Edo Murtić. Ako grom ponovo ne udari u crkvu kao 2003.godine, možda se poveća broj Hrvata koji dolaze na svetu misu. Zasad ih ima pe t e r o!
Boku kotorsku slobodno se može nazvati i Gospinim zaljevom jer su gotovo svi bokeljski gradovi zavjetovani Blaženoj Djevici Mariji, o čemu svjedoče mnoge kapelice i oltari podignuti Njoj u čast. Ta vječna povezanost Marije i Hrvata lako se uočava, od marijanskih pjesama (koje smo iz srca započinjali u svakoj prilici vođeni našim fr. Bonifacijem), preko legendi i sačuvanih običaja. I kako piše don Branko Sbutega , ona je „spasila sjećanje na jedan vjerski, religiozni, kulturni i civilizacijski sloj bokeljske prošlosti.“ Na mjestu današnjeg otočića dizala se hrid ili škrip. Predaja kaže da je narod u Perastu i Boki nasipao kamen po kamen oko hridi i tako, kamen po kamen nastade škoj Gospe od Škrpjela. 1452. godine dva brata ribara iz prastare obitelji Mortešića iz Perasta, u tamnoj noći ugledala su svjetlost na hridi , sliku u liku Majke Božje. Pobožno se pomolivši, uzmu sliku i ponesu kući. Jedan od braće uskoro teško oboli, ali pomoli se Gospi da ne umre dok se ne izmiri s Bogom. Tako i bi, nemoćni brat ozdravi te se zahvali milosnoj Gospi što ga je izbavila iz očite smrti. Svake godine, do danas, zadržao se običaj da 22. srpnja svaki muškarac koji ima vlastitu brodicu, nakrca hrpu kamenja i baci u more uokolo otočića na kojem je sagrađena crkva u kojoj stoji slika Majke Božje, Gospe od Škrpjela. Mnoge se lađe u toj prigodi povežu u svojevrsni lanac pa nakon simboličnog bacanja kamenja sve završi u radosnoj i zahvalnoj molitvi i pjevanju. Taj običaj nazivlje se fašinada. Unutrašnjost crkve bogata je pinakoteka, suzvučje zavjetnih pločica koje su dali izraditi peraški pomorci u znak zahvalnosti nakon oluja i brodoloma, bolesti i ratova. U muzejskom dijelu ne može se ne primijetiti najstariji kršćanski znak iz rimskog vremena. Tu je zbirka oružja, maketa, ulja na platnu, a sve pod ljepotom zeleno-plavog stropa na kojem su oslikani prizori iz Marijina i Kristova života, evanđelisti, anđeli, dok posebnu pozornost izaziva oltarna slika Gospe od Škrpjela, na podlozi od svile ukrašenoj zlatnim i srebrnim nitima. Zahvaljujući čuvaru svetišta i župniku don Srećku Majiću koji dočekuje i ispraća hodočasnike i čije je geslo „nije važno tko smo, ni čiji smo, nego kakvi smo ljudi“, opet smo se zaljubili u našu Majku, pokupovali reprodukcije Njezine slike, veselo uskočili u barku i zaorali debelim morem, praćeni s nekoliko dupina te krenuli na kopno.
Najveći sakralni objekt i najveća rimokatolička crkva u Boki kotorskoj, crkva Rođenja Blažene Djevice Marije nalazi se u Prčnju, poznata je i kao Bogorodičin hram. Jedna je od najvećih na Jadranu. Najveći dio financiranja tj. pola svoje dobiti dali su prčanjski brodovlasnici koji su ujedno dovozili bijeli korčulanski kamen, vrlo cijenjeni građevinski materijal. U crkvi se ističu dragocjene ikone, predmeti od srebra i zlata i drugi zavjetni darovi. Tu su i djela Meštrovića, Lubarde, Radauša i dr. Slika Majke Božje naslikana je na dasci od cedrovine u 14.stoljeću . Bokelji u strahu od Mlečana kriomice uzeše svetu ikonu i odnesoše je put Boke 1762. gdje se na radost Prčnjana nalazi i štuje do danas. O Gospinoj pomoći i Njezinu zagovoru također svjedoče brojne zavjetne srebrne pločice.
Vjerojatno nitko od hodočasnika nije ništa mogao, ni znao reći o Ivi Visinu čija bista stoji na jednom dijelu stuba koje vode do Bogorodičinog hrama. Tko je bio taj čovjek? I zašto ga samo zaljubljenici u knjige enciklopedijskog tipa pronalaze na njihovim stranicama? Zašto hrvatska djeca ne znaju o njemu ništa i ne pronalaze ništa u svojim udžbenicima iz povijesti? Zašto je tomu tako, teško je objasniti, ili bi bar iziskivalo puno više objašnjenja. Ivu Visina nazivali su hrvatskim Magellanom jer je prvi Hrvat koji je svojim brodom Splendid oplovio svijet. Bio je ugledan brodovlasnik, pomorac i trgovac, čovjek kojem je brod bio i dom i hrana, a kapetan otac, učitelj i svećenik. Svjestan rizika putovanja, ali spreman na odricanja i teškoće, Ivo Visin proveo je na brodu u komadu 7 godina, 6 mjeseci i 19 dana. Austrijska vlada ga je odlikovala najvećim odlikovanjima za pomorske zasluge, počasnom zastavom Merito navali i Viteškim križem reda cara Franje Josipa. Prije negoli se javio svojoj obitelji po izlasku s broda, bos je hodočastio do crkve Rođenja Bogorodice zahvaliti svojoj zaštitnici koja ga je izbavljala iz brojnih i često smrtnih opasnosti. U Pomorskom muzeju nalaze odličja i reljefi koji prikazuju najvažnije događaje iz života Ive Visina i ostalih osoba iz povijesti Boke.
Nedaleko Bogorodičinog hrama nalazi se i crkva svetog Nikole s franjevačkim samostanom, primjerom reprezentativne barokne arhitekture i zavjetno svetište prčanjskih pomoraca. Samostan je imao svoju školu, školu za pomorce i ljekarnu te je tako bio kulturno središte u Prčnju. Danas je to međunarodno ekumensko središte“ Don Branko Sbutega“ koji afirmira suživot, ravnopravni dijalog među pripadnicima različitih konfesija.
Slikovito mjestašce, nekad najsiromašnije mjesto u Boki, za koje kažu da ga je nekoć svećenik posjećivao samo iz samilosti jer je toliko bilo siromašno, jest Muo, čije ime dolazi od imenice mul, što znači pristanište. U Mulu je počivalište hrvatskog blaženika Gracije Kotorskoga čije je neraspadnuto tijelo preneseno u rodno mjesto 1810. godine, u crkvu Blažene Marije Djevice, Pomoćnice kršćana gdje je izloženo u srebrnom sarkofagu. Blaženi Gracija isticao se velikom poniznošću, svim svojim bićem bio je uronjen u molitvu, a pokazivao je znakove mističnih doživljaja. Posebno je štovao presvetu Euharistiju. Zvao se Pavao Krilović kad je ušao u augustinski red primivši ime Gracija, te je počeo živjeti kao redovnik u siromašnom samostanu, radeći i kao vrtlar. Iz njegove ćelije često su braća mogla vidjeti neobično svjetlo . Kao svaki Bokelj osobito je štovao Majku svojeg Gospodina Isusa. Umro je u Veneciji, na otoku sv. Kristofora na glasu svetosti, gdje mu je tijelo neraspadnuto počivalo sve do dolaska Napoleona i njegovih pljačkaških hordi. Tijelo su kao dragocjenu relikviju ponijeli redovnici odlučivši da ga je najbolje vratiti u njegovo rodno mjesto, u Muo. Dogodilo se to 1864. godine, a narod ga štuje do danas i moli za njegov zagovor. Sve nam je to lijepo ispripovijedao župnik don Robert Tonsati, sin Boke kotorske.
Na samom dnu zaljeva stoji srednjovjekovni grad uskih uličica, trgova, opasan bedemima, opjevan i opisan - grad Kotor, pod brdom sv. Ivana na kojem bdije crkva Gospe od Zdravlja. Teško je opisati ljepotu i ljupkost grada koji tako podsjeća na Dubrovnik, ili pak na bilo koji stari grad na jadranskoj obali. Okružen visokim liticama što dodiruju nebo, s pogledom na zaljev, često zvanim najjužnijim fjordom Europe, Kotor osvaja svakog posjetitelja ostavljajući ga bez daha. Na Trgu od oružja nalaze se renesansna Kneževa palača, staro kazalište , zgrada nekadašnjeg Hrvatskog doma, barokne palače i impozantna katedrala svetog Tripuna, sagrađena 1166. godine, najvažniji spomenik kulture ovoga grada, starija od crkve sv. Pavla u Londonu, crkve Notre Dame u Parizu, Bazilike svetog Petra u Rimu, ili Uspenskog hrama u Moskvi. Sveti Tripun, mučenik, rođen je u maloj Aziji 232.godine. Zbog svoje silne vjere bio je obdaren milošću kojom je liječio sve moguće ljudske, i životinjske bolesti, a izgonio je i demone. Kao kršćanin podnio je muke za svoju vjeru i Krista Gospodina. Štovanje svetog Tripuna proširilo se po mnogim zemljama, kako katoličkima, tako i pravoslavnima, da bi mu i car Justinijan sagradio crkvu u Carigradu. Više od 1200 godina čuvaju se njegove moći u kotorskoj katedrali. Zaštitnik je vrtlara, vinogradara, a zazivaju ga i od najezde skakavaca i glodavaca.
Moglo bi se dugo nabrajati koja blaga čuva u svojim njedrima ova katedrala: slike, stare knjige, pjesmarice, notne oslikane gregorijanske zapise, povelje, relikvijare s moćima svetaca, crkveno ruho, ulomke kamenih spomenika s karakterističnim hrvatskim pleterom. Divota oku i duši!
Kao dio dominikanske obitelji put nas je odveo do crkve svete Marije u kojoj leži naša prva hrvatska blaženica Katarina Kosić, redovničkim imenom Ozana Kotor(s)ka, pastirica uzvišena srca, anđeo bijeli opjevan u pjesmama. Ta iznimna žena rođena je 1493.godine u Relezima, malom mjestašcu u Crnoj Gori. Služeći u kući kod plemićke obitelji Buća , upoznaje se s katoličkom vjerom želeći živjeti blizu katedrale svetog Tripuna kako bi bila bolja službenica Božja. Tako je postala dominikanka, i to ne obična redovnica, već tzv. zazidana djevica koja je desetljećima živjela u minijaturnom prostoru koji je nije priječio u kontaktu s vjernicima koji su dolazili po njezine savjete i zagovor. Pripisuju joj se brojna čuda od mirenja zavađenika i zagovora za spas Kotora od kuge, a najveće čudo je čudo proroštva da Bog neće dopustiti Turcima Osmanlijama da poharaju Kotor. Dakako da je time ojačala snaga hrvatskih branitelja koji su uspješno obranili grad. Bio je poseban osjećaj u duši biti na svetoj misi koju je predslavio župnik Ivan Marija, pjevati Ozaninu pjesmu Anđele bijeli i osjećati da je njezin duh s nama i pjeva. Doista, poseban doživljaj!
Nigdje kao u Boki kotorskoj čovjek se ne može oteti dojmu i ne sjetiti se Matoša i njegove pjesme Jesenje veče koja započinje „olovne i teške snove snivaju oblaci/ nad tamnim gorskim stranama..“ Neka je proljeće, neka je već lipanj, ali slika olovnih oblaka nad morem okruženim tamnim gorskim stranama i kiša koja lijeva, pratila nas je skoro čitavim putem. Sunce bi se samo na časak pokazalo i opet nestalo. Slike za pamćenje!
Hitamo prema Herceg Novom, gradu najužeg dijela Boke kotorske, u tjesnacu Verige. Osnovao ga je bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić 1382. U početku se zvao Sveti Stipan, ali mu je ime dano po herceg Stjepanu Vukčiću Kosači. Grad obiluje katoličkim crkvama . Sv. Jeronim, Sv. Leopold, Sv. Ante Padovanski, Gospa Karmelska, Sv. Roko, Sv. Petar, Sv. Ana, ali i pravoslavnima : Uspenje Bogorodičino, Sv. Mihailo, Sv. Spas.
U crkvi svetog Jeronima dočekao nas je mjesni župnik don Siniša Jozić koji je koncelebrirao našem župniku Ivanu Mariji na svetoj misi nakon koje je održao zanimljivo izlaganje o gradu i crkvi. Crkva je sagrađena na mjestu gdje je nekoć bila džamija, a pretpostavlja se da je na tom mjestu bila crkva sv. Stjepana koju su sagradili dubrovački majstori pod pokroviteljstvom Vlatka, sina herceg Stjepana. U crkvi svetog Jeronima nalaze se djela jednog od najvećih baroknih slikara, Tripe Kokolje iz Perasta. Uza crkvu se stisnula kao njezin nerazdvojni dio crkvica posvećena hrvatskom svetcu Leopoldu Bogdanu Mandiću koji se rodio u Herceg Novom. Nakon zanimljivih priča o svetom Leopoldu mogli smo se pokloniti njegovoj relikviji, a potom okrijepiti u župnikovu vrtu s fantastičnim pogledom na more i kopno koje poput ispruženih ruku uranja u more.
Što na kraju reći o Boki kotorskoj, toj neprocjenjivoj riznici hrvatske kulture i katoličke vjere, o Bokeljima Hrvatima koji unatoč i usprkos svemu , iako malobrojni, opstaju u prostoru koji im često (politički) nije naklonjen. O toj baštini brinu Bokelji nastanjeni u Republici Hrvatskoj kako bi sačuvali tradiciju i baštinu, priču i ljepotu Boke, ispisanu, opjevanu stihovima, ali obranjenu mačem i sabljom u čestim borbama s Osmanlijama koji Hrvate nikad nisu uspjeli poraziti. Povijest je to ispisana u gradovima, u zidinama njihovim, na oltarnim palama i starim grobljima. U tom Božjem zaljevu kolijevka je hrvatskih svetaca koji su rođeni, ili ih je Providnost dovela u kraj u kojem mirišu naranče, kočoperi se maslina i pjeva kos, kako piše zadarska profesorica i književnica Vanda Babić Galić u knjizi Bokeljski zagovori.
Kopnom ili morem putujući, čovjek ostaje zapanjen pred tolikom ljepotom i bogatstvom koji u sebi nosi Boka kotorska. Opisati sve što u njoj postoji kao trag Hrvata, na razmeđi vjekova i svjetova, bile bi potrebne godine.. Prisutnost Hrvata u tom kraju traje već od 6. i 7. stoljeća; to je povijest opjevana u versima latinskima i narodnima u mozaiku hrvatskog identiteta. Sveukupnost prostora malog, ali važnog mjesta, svjedoči o veličini onih koji su u Boki služili, živjeli, ili odlazili iz nje da se nikad ne vrate, ali da je nose zauvijek u duši . Ti svjetionici Boke su: Lovro Marinov Dobričević, povjesničar umjetnosti iz 15. stoljeća;Tripo Kokolja, hrvatski barokni slikar, Marko Martinović glasoviti pomorski pedagog ; Matija Zmajević, pomorac i vojnik, admiral iz ugledne peraške obitelji na prijelazu iz 17. na 18. stoljeće, Ivo Visin, hrvatski Magellan, pomorski kapetan; Vicko Zmajević, pjesnik i opat, zadarski nadbiskup; Pavao Butorac, čuvar bokeljske opstojnosti, povjesničar i crkveni prelat; Viktor Vida, pjesnik 20.stoljeća; Vjenceslav Čižek, pjesnik Uzdaha Boke; Miloš Milošević, admiral Bokeljske mornarice, povjesničar, arhivist, pjesnik i glazbenik; don Branko Sbutega, dobri nemir Boke, čudesan duh briljantne inteligencije, svećenik, pjesnik, humanist; Ivan Brkanović, virtuoz hrvatskog glazbenog skladateljstva , akademik, ravnatelj Zagrebačke filharmonije; Rade Perković, glumac, redatelj, intendant HNK u Splitu i mnogi drugi znameniti Hrvati Bokelji.
Bez obzira na trenutačne političke prilike u Crnoj Gori pod dominacijom velikosrpske politike, osobito u odnosu prema manjinama i autohtonim Crnogorcima, možemo reći da nismo malodušni jer je Hrvat ratnik u svakom smislu, borac za jezik i prava na samostojnost kako bi bio svoj na svome stoljetnom ognjištu. I kako kaže Vanda Babić Galić „nismo metafora, nego činjenica!“
Na putu kući ostalo je posjetiti hrvatski Lourdes, svetište Gospe Lurdske u Vepricu blizu Makarske. Svetište je napravljeno po uzoru na pećinu Gospe Lurdske u Lourdesu. Osnovao ga je biskup splitsko-makarski Juraj Carić koji je i pokopan u svetištu.
Kiša nas je pratila na polasku iz Zagreba, kiša tijekom čitava hodočašća, kiša na povratku. No, ništa nije umanjila kišu milosti koju smo doživjeli i dobili od naših svetaca i Majke naše Marije iz Bokokotorskog zaljeva. Svetci naši hrvatski, molite za nas !
Vjera Benedikta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdb84f621d04
__________________________________________________________________________
BLAGDAN TIJELOVA U SV. FILIPU I JAKOVU
U životu malih dalmatinskih mjesta blagdan Tijelova koji uvijek prati Tijelovska procesija ima veliki značaj Tako je bilo i ove godine u Sv. Filipu i Jakovu. Dok je u nedjelju pred blagdan bila puna crkva, na Tijelovo je bila prepuna kao i dvorište ispred crkve. Već dan prije u središtu mjesta obilježeno je kretanje procesije, a ulica je ispražnjena od automobila.
Nakon sv. Mise koja je započela u 18 sati krenula je tijelovska procesija. Domaći župnik don Dario Matak nosio je pokaznicu. Na četiri postaje čitalo se Evanđelje i molilo. Put je bio posut laticama cvijeća. Procesija se kretala od od župne crkve Sv. Filipa i Jakova, preko rive, pored stare crkve Sv. Mihovila ulicom Kuntrata, Trgom Na vr sela, uz hotel Villa Donat nazad do župne crkve – zapravo jezgrom mjesta.
Župa sv. Filipa i Jakova ustanovljena 1670. godine. Sv. Filip i Jakov ima četiri nebeska zaštitnika: sv. Filipa i sv. Jakova (3. svibanj) po čijim je imenima nazvana župa, selo i općina, sv. Roka (16. kolovoz) kad se slavi Dan općine i sv. Mihovila (29. rujan) kada je fešta. Novu crkvu Sv. Filipa i Jakova posvetio je u svibnju 1991. tadašnji zadarski nadbiskup Marijan Oblak, kada je zadarski kraj već bio nagrižen nadolazećim ratnim zbivanjima.
Sveti Filip, apostol, je bio prijatelj Ivana apostola i evanđeliste s kojim je skupa pripadao učeničkom krugu Ivana Krstitelja. Filip je imao tri kćeri koje su imale dar proroštva. Sveti Jakov, apostol, koji se naziva "Stariji", sa svojim bratom Ivanom i svetim Petrom pripadao je najužem krugu Isusovih apostola. Život je završio mučeničkom smrću oko 42. godine u Jeruzalemu.
Kolika je ljepota ovog podneblja dovoljno govori da i dvoje mlađih dominikanaca nije odoljelo zovu rodnog kraja i danas su U svećenici Zadarske nadbiskupije.
Vladislav Albert
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId1e10f7093f
__________________________________________________________________________
Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove u crkvi Sv.Blaža u župi Vodnjan-Istra
Jedan mali istarski gradić, Vodnjan i crkva sv. Blaža, postali su tijekom ljetnih mjeseci, još prije dvadesetak godina, moja druga župa. Crkva sv.Blaža (građena je od 1760. do 1800.godine) poznata je i po tome što čuva četriri tijela blaženika i svetaca: Sv.Pavla, carigradskog nadbiskupa, bl.Leona Bemba, bl.Ivana Olinija, te bl. Nikoloze Burse.Tijela su dio bogate zbirke s više od 300 relikvija svetaca. Zanimljiva je i kopija Torinskog platna u originalnoj veličini. Svakako crkva sv. Blaža i grad Vodnjan posebni su po mnogočemu, te odišu poviješću, kulturom i duhovnošću. Ove godine zatekla sam se u Istri upravo u vrijeme svetkovine Tijela i Krvi Kristove. Nakon svečane dvojezične (hrvatski i talijanski jezik) svete mise i poticajne propovijedi sadašnjeg župnika vlč. Damira Štifanića, uslijedila je tijelovska procesija gradom. Iako je to tradicija stara 800 godina, redovito se u župi Vodnjan počela održavati od 2009. godine. (Nakon 1948. godine zbog režimskog jednoumlja procesije se bile zabranjene. U nekim mjestima su održavane i nakon drugog svjetskog rata i zaživjele kao turistička atrakcija).
Nakon mise, procesija je krenula iz crkve po slijedećem rasporedu: Na čelu je bio župljanin koji je nosio Križ, slijedili su ga članovi DVD-a noseći zastave, potom orkestar, prvopričesnici s buketićima cvijeća, ministranti s kadionicom i lađicom, četiri župljana koja su nosila baldahin, ispod kojeg je svećenik u monstranci nosio Presveto Tijelo Kristovo, a pratili su ih članovi DVD-a Vodnjan, zbor i potom vjernici. Procesija se kretala po uličicama grada u kojemu su mještani svoje prozore ukrasili cvijećem, ukrasnim stolnjacima i svijećama. Pjevalo se s zborom cijelo vrijeme, do male kapelice sv. Roka, koju su vrijedne žene iz župe ukrasile cvijećem i svjećama. Nako molitve i čitanja evanđenja, obišli smo još tri mjesta s postavljenim prekrasno urešenim oltarima. Potom smo se vratili u crkvu gdje nam je svećenik udijelio blagoslov.
Vrlo lijepo i dojmljivo iskustvo. Preplavio me i poseban osjećaj zajedništva i radosti, jer su uz mještane Vodnjana u procesiji sudjelovali i turisti iz raznih država svijeta.
Podsjetilo me na Isusove riječi iz Evanđelja :“Ja sam Put, Istina i Život“.
Željka Veronika
__________________________________________________________________________
O KRVI I VODO
Ovogodišnji blagdan Tijelova je za naše laičko bratstvo imalo dodatni posebni značaj; iznijeli smo prošle godine župniku prijedlog oživljavanja tijelovske procesije, koja je nekada redovito održavana u našoj župi. Ove smo godine na pastoralnom vijeću s radošću dočekali vijest kako je samostanska skupština prihvatila naš prijedlog te stavila tijelovsku procesiju u kalendar redovitih župnih događanja. S veseljem smo se odazvali i pomogli idejama i osobnim doprinosom u nabavi cvijeća i slaganju oltarića, pjevanjem u zboru i drugim organizacijskim potrebama.
Sunčan i predivan dan još nam je jedan dar od Boga i potvrda da vjernima ništa nije nemoguće, jer dok su i samo dvojica okupljena u Isusovo ime, On je zajedno s njima. A nas je bilo na stotine, poput latica proljetnog cvijeća koje su djevojčice prosipale pred Presveti oltarski sakrament praćen pjesmom, Božjom Riječi i dubokim naklonom poštivanja i ljubavi.
Članovi laičkog bratstva uz Molitvenu zajednicu Dva srca, dominikansku mladež iz DOME, mlade obitelji, brojne župljane, zbor, bogoslove te posvećeno praćenje naših svećenika, fr. Ivana Marije i fr. Marija Ilije i sestre Ljubicu i Marinelu, pratili su Tijelo kao što je Krista na Kalvariju pratio vjerni puk; znajući čvrsto u srcima da su Njegova Krv i Voda što potekoše iz Srca, presveti izvor milosrđa za sve nas koji se uzdamo u Krista.
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdcb004e3821
__________________________________________________________________________
„Glas rođenih za život nerođenih“
U subotu 18. svibnja uoči blagdana Duhova u Zagrebu je održan ovogodišnji Hod za život. Od suncem okupanog Trga Republike Hrvatske do zelene hladovine Zrinjevca, povorka tisuća ljudi praćena radosnom domoljubnom pjesmom u zajedništvu je hodala za život, dostojanstvo i zaštitu svakog ljudskog bića od začeća do prirodne smrti. Odazvavši se poticaju Duha Svetoga Životvorca, povorci su se priključile mnogobrojne mlade obitelji, djevojke i mladići, bake i djedovi, svojom prisutnošću iskazujući potporu rođenoj i nerođenoj dječici, njihovim majkama i očevima.
Dojmove svečane atmosfere ovoga događaja sažela je Cecilija: Bio je ovo moj prvi Hod za život. S nestrpljenjem sam ga čekala vozeći se u tramvaju i gledalamuokolo ljude da vidim ima li još netko majicu Hoda za život. Došavši na mjesto okupljanja kod HNK uočila sam mnogo mladih, ali i starijih ljudi, a ono posebno lijepo mnogo obitelji s djecom. Ta djeca nisu plakala, već su se svima smješkala i trčala okolo s promotivnim balonima u ruci. Kroz djecu vidiš radost života i onaj život koji se treba zaštititi, za koji sam danas kao i mnogi drugi hodala.
Povorka je krenula oko 10:45 zajedno s malim autobusom s kojega se puštala domoljubna glazba. Ljudi u povorci su pjevali, nosili prigodne transparente i slavili život svojom radošću, toplinom i osmjesima. Malo prije podneva došli smo u park Zrinjevac. Mi mladi koji smo nosili transparente stali smo kraj paviljona zajedno s muškarcima koji su mahali hrvatskim zastavama. Pjevalo se i plesalo, a dječji smijeh posvuda je odjekivao. Nakon pjesama dobrodošlice uslijedili su govori ljudi koji se aktivno bore za život, ali ne samo za život djeteta već i život majke. Istaknuli su kako je bitno boriti se za život od začeća, zaštititi majku od trenutka kada sazna da je trudna te pružiti podršku obiteljima s više djece. Život, čiji god da je, dar je od Boga, a djeca su božji blagoslov. Iako nas je bilo mnogo skupa smo djelovali kao jedna obitelj, osjećaj zajedništva bio je sveprisutan jer svi smo hodali za život, obitelj i Hrvatsku.
Ivna Veronika Amata i Cecilija Kocijan
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdb6091c08a6
__________________________________________________________________________
SVIBANJSKO PUTOVANJE U BOKU KOTORSKU I DUBROVNIK
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId542c77086a
__________________________________________________________________________
STANJA DUŠE
Odabrati svjetlo ili tamu najavio je još Sveti Ivan apostol rekavši "Svjetlo u tami sja i tama ga ne obuze." (Iv 1,5). Stoga smo se, odabravši Svjetlo, u predivnom marijanskom mjesecu svibnju koji, uz život od prirodnog začeća do prirodne smrti, daje čast i Majci sviju kršćana, Blaženoj Djevici Mariji, zajedno sa župljanima uputili na 15. Dominikansko kruničarsko hodočašće na Mariju Bistricu prve svibanjske subote.
Nakon nadahnutog nagovora bogoslova fr. Jakova Vukovića o otajstvima Svete Krunice sudjelovali smo u svečanom euharistijskom slavlju u kojem su nam se pridružila braća i sestre župe Blaženog Augustina Kažotića s Peščenice, župe gdje djeluju naše sestre dominikanke Krista Kralja s Trnja, župe Svetog Dominika iz Konjščine te drugih župa posvećenih na svoj način Blaženoj Djevici i Svetom Dominiku. Poučnu i jezgrovitu propovijed našeg duhovnika p. Domagoja Augustina tijekom euharistijskog slavlja popratio je liturgijskim pjevanjem i naš župni zbor u kojem pjeva i pet članica bratstva. Uslijedio je kratak odmor u kojem smo kušali delicije naše sestre Roske te se okrijepljeni slatkim i kofeinskim tekućinama pripremili za odlazak na Kalvariju i pobožnost Križnog puta. Razmatrajući putem prema svetištu otajstva Svete Krunice koje smo molili, spoznali smo da sve vodi ka posljednjoj postaji, smrti na križu. I upravo je u toj smrti koja je pobijedila grijeh, snagom Ljubavi Božje, pobijedio život. Život koji ne posustaje pred pobačajima, eutanazijama, život koji se probija kroz pokajanje i ispovijed, život koji svijetli iz opraštanja i život koji svemu unatoč, niče iz surova i kamenita tla. Pobjedom Svjetla nad tamom, a ti ratovi traju i dan danas, Bog nas izbavlja iz vlasti tame i nosi u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje (Kol 1,13.).
Važno je samo u svakom trenutku biti na pravoj strani. Na strani Svjetla, Pobjednika, Spasitelja i Istine.
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId81a459f783
__________________________________________________________________________
Anđeli čuvari i Gospa
Draga braćo i sestre, evo nas posljednji dan našeg malog hodočašća, sa otoka Korčule gdje je kuća matica naših sestara dominikanski i nas samostan braće dominikanaca. Nakon Korčule, naša Gospa mi je pripremila iznenađenje, još jedno hodočašće i to u Međugorje! Primite Majčinski blagoslov svi! Neka nas sve zagovora Kraljica Mira! Uživajte u predivnom krajoliku kroz slike uz puno pozdrava vaše sestre Vesna Marije. Uz pozdrav u sv.o.Dominiku!
Vaša s.Vesna Marija
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId03784f0617
__________________________________________________________________________
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId7fa3207a26
__________________________________________________________________________
SESTRA VESNA MARIJA S OZANOM
Draga braćo i sestre, uz veliki pozdrav u svetom ocu Dominiku šaljem vam nekoliko slika iz Kotora. Ovo je crkva naše blažene Ozane, vrata crkve izrađena su u ljevaonici u Zagrebu.
Crkva se otvara samo nedjeljom, ali Ozana je tu kao i prije puno stoljeća, zapisana prati nas i moli za nas! Neka nas sve prati moćni zagovor naše blazenice koja je zatvorena desetljećima u maloj sobi i razmatrajući Muku Kristovu živjela Božji poziv na ovaj posebni nekad oblik posvećenog života "zazidanih djevica" u Redu sv.Dominika.
Neka i nama njena povezanost sa Raspetim bude putokaz i svjetlo za nošenje naših križeva na našem životnom putu!
Beata Ozana ora pro nobis!
Vesna Marija
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId1678bedc18
__________________________________________________________________________
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId7673bb5a07
__________________________________________________________________________
SVETKOVINA BL. OZANE U ZAGREBAČKOM SAMOSTANU
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId471a114df6
__________________________________________________________________________
TREĆI DAN TRODNEVLJA UOČI BLAGDANA BL. OZANE KOTORSKE - TRNJE
U petak 26. travnja 2024. misno slavlje u samostanskoj kapeli sestara dominikanki, posvećenoj bl. Ozani predslavio je vlč. Damir Ocvirk župnik župe sv. Josipa na Trešnjevci. Pjevanje su animirali neokatekumeni, a za oltarom smo vidjeli i p. Matu koji je za tu prigodu došao u Zagreb. Vlč. Ocvirk u propovijedi je posebno naglasio neke važne detalje iz života bl. Ozane Kotorske, koja nam može biti uzor u svom posvećenom životu.
Samostanska kapela je i u petak bila puna, te je velik broj ljudi ostao i na koncertu nakon svete mise. Violinist Vasilij Meljnikov i orguljaš Mario Perestegi, kao već uigrani duet, izveli su program koji je bio raznovrstan i umjetnički upečatljiv, a na kraju naravno nije moglo završiti bez svima očekivanog bisa.
Drage časne sestre dominikanke za kraj su priredile i lagani domjenak, te pozvale da se okupimo i na završnom slavlju na istome mjestu u subotu.
Rozalija-Esthera
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIde82d9d3a1d
__________________________________________________________________________
NOĆ KNJIGE 2024. NA ZAGREBAČKOM KAPTOLU
U sklopu opće kulturne manifestacije Noć knjige, u utorak 23. travnja 2024. u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu, predstavljena je knjiga moralnog teologa prof. Tončija Matulića: BOG I EVOLUCIJA. TEOLOŠKA ŠETNJA EVOLUCIJSKIM PERIVOJEM.
Jedan od recenzenata knjige prof. dr. sc. Nenad Malović, predavač filozofije na KBF-u, rekao je da se već iz naslova i podnaslova knjige vidi da Bog i evolucija ne stoje u proturječnosti, među njima nije rastavni veznik. Izbor riječi šetnja u podnaslovu također je znakovit, jer je po njegovim riječima, šetnja čin dobre namjere i zajedništva, a autor taj stav zadržava do kraja knjige.
Genetičar, viši znanstveni suradnik s Instituta Ruđer Bošković dr. sc. Brčić-Kostić, istaknuo je da su znanost i vjera uzvišene jer obje tragaju za istinom.
Knjigu je predstavio i doc. dr. sc. Branko Murić, čestitajući autoru na divnoj i zanimljivoj knjizi, filozofsko-teološkoj studiji koju je i osobno na neki način pratio družeći se s prof. Matulićem dok ju je pisao. „Tko smo, odakle smo i kamo idemo – u to se pitanje može sažeti tema ove knjige“, kazao je prof. Murić. Kako je istaknuo i u svojoj recenziji, „polazeći od pozitivnih pomaka koji su se dogodili u Crkvi, osobito s Drugim vatikanskim koncilom u vezi s otvaranjem suvremenom svijetu, općem poticaju na dijalog sa svim ljudima, a posebno na dijalog i suradnju Crkve i teologije s prirodnim znanostima i društvom u njegovu napretku općenito, autor donosi vrijedne analize i teološko vrednovanje, prosuđujemo bez oklijevanja, iznimno uravnoteženo, nekih vidova Darwinovog doprinosa objašnjenjima podrijetla čovjeka. Svojom erudicijom i služenjem stručnim nazivljima autor pokazuje vještinu jasnoga i preciznog argumentiranja. Stilom pisanja i rasporedom građe, knjiga je didaktički poželjna i primjerena za podučavanje filozofsko-teoloških predmeta“, riječi su prof. Murića.
Na kraju predstavljanja okupljenima se obratio i sam autor, prof. dr. sc. Tonči Matulić, koji je zahvalio prije svega Gospodinu Bogu, svojim roditeljima na daru života kao desetom djetetu u obitelji, svojoj braći i svima okupljenima, recenzentima, kao i izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost.
U skladu s projektom Noć knjige u sklopu koje je knjiga predstavljena, prof. Matulić zaključio je prigodnom rečenicom: „Kakvog bi smisla bilo pisati knjige kada ne bi bilo očiju koje bi ih čitale?“ S obzirom na to da se i mi svi sami vrlo često pitamo u kakvom su odnosu Božje stvaranje i evolucijski procesi na Zemlji, za razumijevanje te problematike bilo bi dobro posegnuti za ovakvim izvrsnim štivom.
Rozalija-Estera
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId8bdad13695
__________________________________________________________________________
Hodočašće Laičkog bratstva svetog Dominika u Sisačku biskupiju
19.travnja 2024.
Pod duhovnim vodstvom p. Domagoja Augustina Polanščaka uputili smo se na hodočašće Sisačkoj biskupiji s posebnim naglaskom gradovima Sisku i Petrinji. Nakon molitve časoslova i slavljenja svete mise, voditeljica Ureda za kulturu Sisačke biskupije, gospođa Spomenka Jurić održala je zanimljivo predavanje o povijesti Siska, koja seže još od predrimskog doba.
Sisak je danas središte Sisačko-moslavačke županije čija povijest traje više od dvije tisuće godina i jedno je od najstarijih naselja u Republici Hrvatskoj. Poznajemo Sisak i po imenima koja je dobivao tijekom povijesti pa se bilježi kao Segesta, Segestica, Siscia, Zysek, Sziszek pa sve do današnjeg svog hrvatskog imena. Prvobitni vojni logor Rimskoga Carstva brzo je postigao status grada s vrlo važnim vojnim, prometnim, trgovačkim, obrtničkim važnostima. Kao kršćanski grad imao je biskupiju već u trećem stoljeću, koja je postojala sve do desetog stoljeća da bi osnivanjem Zagrebačke biskupije 1094. postala vlasništvo zagrebačkog biskupa. Zahvaljujući blagopokojnom papi Benediktu XVI. ponovo je uspostavljena Sisačka biskupija 2009.. Njezin prvi biskup postao je msgr. Vlado Košić koji je proslavio 25 godina svoga biskupovanja. Dotadašnja župna crkva Uzvišenja svetog Križa postala je katedrala koja se nalazi na Trgu bana Jelačića, pored arheološkog parka s iskopinama obrambenog zida iz doba Rimskog Carstva. Katedrala je trenutno u kompletnoj obnovi jer je teško stradala u razornom potresu 2020.
Sisak naročito izranja u povijesnom razdoblju kad nadiru turska osvajanja, posebno izgradnjom utvrde 1544., a pravu slavu doživljava pobjedom nad Turcima 1593. a koja je odjeknula čitavom tadašnjom Europom. Tako su Hrvati, kao i uvijek bili antemurale christianitatis. U to ime Ivan Kukuljević Sakcinski napisao je povijesnu dramu na hrvatskom jeziku i štokavskom narječju Juran i Sofija ili Turci pod Siskom 1839., također velik događaj u nizu godina koje su obilježile povijest hrvatskog jezika i kulture. Ratovi nisu zaobišli Sisak ni u II. svjetskom ratu kad je doživio mnoga razaranja pa je tako dosta stradala čuvena sisačka utvrda, pa stara gradska jezgra, industrijska postrojenja i konačno mnogi su civili izgubili svoje živote. I sve tako do Domovinskog rata i velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku. Ali grad je još jednom dokazao da ga nije moguće uništiti ni zatrti mu hrvatsko ime. Zahvalni smo gospođi Jurić na izvrsnu predavanju i u nadi da ćemo ponovo doći kad katedrala zasja u punom sjaju. Neka to bude što prije. Najpoznatiji sisački biskup, ujedno i zaštitnik grada Siska jest sveti Kvirin, mučenik s početaka 4. stoljeća. Za vrijeme cara Dioklecijana Kvirin je uhićen i osuđen, odveden u Mađarsku gdje su ga nagovarali na odreknuće od kršćanske vjere. Naravno, odbio je te je osuđen na smrt vezivanjem mlinskog kamena oko vrata i bačen u rijeku. Čudo se dogodilo! Kamen je plutao na vodi, ali je svetac ohrabrio svoje vjernike da se ne boje i da će samog sebe prinijeti za žrtvu Bogu vršeći do samog kraja svog života svećeničku i kršćansku službu. Pomolivši se Bogu, potonuo je. Njegovo tijelo preneseno je u rimske katakombe, a 1140. godine preneseno je u baziliku Santa Maria in Trastevere gdje se nalazi i štuje i danas. Njegov se blagdan slavi 4. lipnja.
Nakon fotografiranja, gotovo promrzli, požurili smo na okrjepu u Ordinarijat, u sisački Veliki Kaptol, taj impozantni dragulj iz 19.stoljeća, u kojem je prvi put izvedena drama Juran i Sofija, po kojima se nazivlje i velika višenamjenska dvorana, u kojoj se ističe natpis „Krist, kamen zaglavni“. Ordinarijat je ujedno i sjedište biskupa i njegovih bliskih suradnika. Nažalost, nismo se susreli s ocem biskupom Vladom zbog njegovih obveza glede sv. Potvrde, ali sve su nam nadoknadile časne sestre iz Družbe Kćeri Božje ljubavi koje su iznimno važne u pastoralnom prisustvu i djelovanju u biskupiji. Vesele, zanimljive, brižne, a kako bi drugačije bile te divne kćeri istinske prave Ljubavi samog Boga, ugrijale su nas i okrijepile čajem, kavom i izvjesnim tekućinama za bolju cirkulaciju promrzlih udova! Bilo bi predugo u ovom izvješću pisati o njima, njihovim ulogama u obrazovanju, podučavanju, brizi za siromašne. Ako se potrudite, naći ćete podatke na internetu. Nakon obveznog fotografiranja, pozdravili smo se sa sestrama, i opet u nadi da ćemo ih ponovo posjetiti. Ostavljamo Sisak i odlazimo u Petrinju, na ušću Petrinjčice u Savu. I taj grad je pretrpio teško razaranje u potresu 2020., jačine 6, 4 stupnja po Richteru. Osim velike materijalne štete, smrtno je stradalo sedmero ljudi. Od tada traje obnova koja sporo napreduje jer uvijek je bio i ostao isti problem - novac. Većina je izgubila svoje domove, ali Hrvati i ljudi dobre volje širom Domovine i svijeta, pokazali su svoje veliko hrvatsko srce i u toj neprilici slali pomoć u hrani, vodi, lijekovima, odjeći, ogrjevu, kamp-kućicama. Petrinja je teško stradala i u Domovinskom ratu u kojem je velikosrpski agresor razorio čitav grad, njegove zgrade, kuće, staru gradsku jezgru, bolnice, njegove ljude. Tijekom vojno-redarstvene akcije Oluja grad je konačno oslobođen.
Ono što neprijatelju nikad nije bilo sveto jest i crkva svetog Lovre. Nalazi se na Strossmayerovu šetalištu, a sagrađena je 1780., dakako ova današnja crkva nije ta iz te godine jer je do temelja, do zadnjeg kamena srušena u Domovinskom ratu 1992. Ali neprijatelj ne može toliko srušiti koliko Hrvati mogu opet sagraditi Tako je identična crkva , detaljno arhitektonski oblikovana i sagrađena 2004. po starim nacrtima, na istom mjestu na kojem je bila stara crkva, u parku sa stablima koja pamte i Napoleonovo, a i starije doba. Zvono, koje je zvonilo u Mariji Bistrici i koje je blagoslovio Sveti Otac, papa Ivan Pavao II., darovano je Petrinji.
Sveti Lovre, ili latinski Laurentius, kršćanski je mučenik i đakon, svetac Katoličke Crkve, poznat širom svijeta. Pogubljen je u 3. stoljeću, u vrijeme cara Valerijana. Lovro je upravljao crkvenim blagom pa legenda kaže da je među tim blago bio i sveti gral, Isusov kalež s Posljednje večere. Bio je arhivist pa je zaštitnik knjižničara. Car je naredio da mu se preda crkveno blago u roku ti dana, ali Lovro je doveo sirotinju pred cara govoreći da je to istinsko blago Crkve. Osuđen je na smrt tako što su ga živog pekli na ražnju. Legenda kaže da se Lovro tom prilikom narugao mučiteljima rekavši im da se dosta pekao na jednoj strani pa neka ga okrenu na drugu. Sveti Lovro se slavi 10. kolovoza koju u Dalmaciji zovu „noć svetog Lovre“, vrijeme kad padaju „suze sv. Lovre“ tj. kiša meteorita zvanih Perzeide. Tada i najodrasliji postaju kao djeca i sa smiješkom i nekim čudnim sjajem u očima gledaju u nebo da padne koja suza, da brzo zažele neku želju koja će se ostvariti ako je izgovoriš u trenutku njena pada, Zanimljivo, romantično, ali smo spori pa s novom nadom radošću iščekujemo sljedeću godinu, novi kolovoz kad će pasti suze dragog svetca. Najznačajnija utvrda u Dubrovniku, Lovrijenac, po njemu je dobila ime, a na njoj se nalazi i istoimena crkvica.
Sve nas je ovo hodočašće duhovno oplemenilo. Ljepota Božjeg stvaranja ogleda se na svakom koraku, u ljepoti smaragdnih rijeka Kupe i Save, u svježini raskošnih stabala u kojima vrapčići pjevaju svoju pjesmicu, ti mali uporni siromašci o kojima Stvoritelj brine da im ni jedno perce ne otpadne. Makar se još vide rane iz rata i od potresa, ali nas veseli ono što nam nitko ne može uništiti ni oduzeti, a to je vjera u Boga, vjera da ćemo uz Božju pomoć sve iznova sagraditi dok nam živo srce bije!. Makar zvučalo romantično ili djetinjasto, ali to je tako. Izmolivši krunicu kao zahvalu ponajprije našoj Majci, Kraljici Svete Krunice, Gospodinu Bogu , svetom Kvirinu i svetom Lovri , krenusmo put Zagreba!
Vjera Benedikta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId7692ee3ad2
__________________________________________________________________________
ANIMA CROATORUM
Hvaliti, blagoslivljati, propovijedati te služiti Bogu, Redu i narodu dominikanska su gesla pod kojima smo se u rano subotnje jutro kao predstavnici dvaju laičkih bratstava, Laura, Davor i ja, zaputili prema Bolu kako bismo svjedočili svoj put formacije, od poziva do svečanih zavjeta i time pripomogli osnivanje dominikanskog laičkoga bratstva na otoku Braču, redovito moleći Časoslov te Pompejsku devetnicu.
Prvi susret s braćom dominikancima imali smo u Splitu, gdje nam se pridružio fr. Marko, krateći tako vrijeme do polaska trajekta okrjepi pod zelenom sjenom bijele glicinije i pogledom na hrvatsku trobojnicu što je vijorila ponad istočnoga zida Dioklecijanove palače. Pozdravivši se s fr. Markom i fr. Lukom, krenuli smo vaporom prema najljepšem otoku na svijetu.
Po dolasku na otok posjetili smo Pustinju Blaca, spomenik u Nerežišćima, nekadašnje pustinjačko prebivalište glagoljaša, kasnije zvjezdarnica. Unatoč naporima koje smo poduzeli kako bismo stigli po strmom i prašnom putu do objekta, naišli smo na zatvorena vrata, zakasnivši cijelih deset minuta. No imajući u vidu pravu zadaću s kojom smo se zaputili na Brač, obišli smo objekt izvana i vratili se prema Bolu.
Budući duhovnik i voditelj formacije, fr. Marin, dočekao nas je na večernjoj svetoj misi u crkvi Gospe Karmelske u samom Bolu te smo se nakon euharistijskog slavlja okupili na večeri u samostanu naše dominikanske braće, Svete Marije Milosne, na poluotoku Glavica. S radošću i zanimanjem za naš zadatak proveli smo večer u razgovoru s priorom samostana i župnikom, fr. Mihaelom i starijom braćom, fr. Ivom i fr. Josipom te sa fr. Marinom dogovorili sutrašnja svjedočenja i komunikaciju sa zainteresiranim župljanima.
Poslije nedjeljnih svetih misa, na sam blagdan Božanskog Milosrđa, u crkvi u Bolu te u samostanskoj crkvi ukratko smo predstavili sebe i svoja bratstva te potom zainteresiranim vjernicima i aspirantima odgovarali na pitanja. Nakon večernje svete mise uslijedio je i iznenađujući poklon - predivan koncert najtrofejnijeg hrvatskog muškog amaterskog zbora Brodosplit iz Splita, četverostrukih pobjednika na svjetskoj zborskoj olimpijadi u više kategorija. Uz obilazak obnovljenog muzeja bogatog neprocjenjivom kulturnom baštinom, pohodili smo i pomolili se na grobu naše pokojne braće dominikanaca.
I ne bi ovo bila vjerodostojna crtica o našemu putu da ne spomenem predokus Raja koji nas je dočekao u samostanskom vrtu i masliniku. Već na samom ulazu uronili smo u more mirisa procvalih glicinija koji je obavijao brdašca afričkih tratinčica predivnih ružičastih pastelnih nijansi. Zlatne glavice žutih cvjetića prolijevale su sjaj među uznositim simbolom Hrvatske, plavim irisom, dok su se među njih uvukli oleandri, sukulenti i kaktusi kao nezaobilazan dio mediteranskog cvjetnog carstva. Sramežljivi pupovi mladih naranči i limuna u društvu su starijih stabala koja su već dala narančaste i žute plodove, a naišli smo i na tradiciju svakog savršenog vrta - pelargoniju u arhaičnim glinenim loncima. Da ne ostanemo samo u simfoniji cvijeća, fr. Mihael nas je proveo krševitim maslinikom i upoznao s izazovima koje pred njega, kao vrtlara i dobrog gospodara vrijednog svoje plaće, stavlja grubo i strmo tlo, mnogo četvornih metara koje treba kositi i održavati, ali kojega je Bog nagradio vlastitim izvorom pitke vode na samoj gornjoj granici maslinika. Uz posađene rajčice, smaragdne listove raštike i blitve te bob i luk, ponosno se koči pokoja ruža, a čvrsti plodovi smokve najavljuju dobar ljetni urod.
Kada stojite na vrhu dominikanskog maslinika, osjetite vjetar među listićima koji sitno šušte, između grančica nazirete predivno modro more koje šumom i valovljem zapljuskuje već stoljećima ovu duhovnu utvrdu dominikanaca u Hrvatskoj čiji bijeli habiti hrabro odolijevaju burama i olujama, osjetite onaj zatomljeni ponos i beskrajnu ljubav prema domovini i svome napaćenom narodu pohranjen duboko u grudima. I shvatite svaku podnesenu žrtvu, razumijete svaku izgovorenu molitvu i grlo se stegne, a oči orose.
Završit ću ove misli citatom dijela pjesme prezimenjaka našeg fr. Mihaela, hrvatskog pjesnika i generala Hrvatske vojske, koji će vas odvesti na tu stijenu, uroniti u modro more i podsjetiti kakav je naša Hrvatska, uistinu, Božji blagoslov.
Hvala dragome Bogu na svemu što smo doživjeli, a osobito hvala našoj bijeloj bolskoj braći!
"(...)
Ja sam tvoje jastvo. Ja sam
ljudskost, bratstvo i tvoje
hrvatstvo: korablja tvojih
kraljeva i vila tvoga mora.
(...)
Ja sam tvoja zemlja, tvoje
rijeke, tvoje nizine, tvoje
more i tvoje gore:
šum, žubor, huk i jauk.
Ja sam tvoj Kaj, Ča i Što.
Tvoj jezik, tvoje tijelo,
duh, grob i spomenik.
Ja sam Jedina
Koju se ne zaboravlja:
amanet, oporuka, znamen
i Amen."
Ivan Tolj (Anima Croatorum – Duša Hrvata)
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdcc429070e6
RAZMIŠLJANJA POSVEĆENIH LAIKA, 2. DIO
Neposredno pred blagdan Kristova rođenja dio članova laičkog bratstva Sv. Dominik predstavio se kratkim svjedočanstvima o svojem pozivu na posvećen život, svojim razmišljanjima, dojmovima, omiljenim biblijskim citatima ili poticajima. U iščekivanju blagdana Kristova uskrsnuća donosimo drugi dio razmišljanja naših posvećenih laika.
Laičkom bratstvu sam pristupila 2015. godine sa željom za dubljim i bliskijim odnosom s Bogom i za predanijim vjerničkim životom. U to sam vrijeme već dvije godine svakodnevno dolazila na svetu misu u našu župnu crkvu Kraljice svete krunice u razdoblju života koje je bilo pritisnuto kušnjama, no na kojemu sam zahvalna jer je to razdoblje učvrstilo moje pouzdanje u Gospodina i obratilo me iz tradicionalne u praktičnu vjernicu, a zatim dovelo i do ulaska u dominikansko laičko bratstvo. Nas petnaestak kandidatkinja i kandidata istovremeno smo ušli u novicijat i zajedno smo prošli višegodišnju dominikansku duhovnu formaciju kroz redovite molitvene susrete, zajednička slavljenja svetih misa i molitvu časoslova, duhovne obnove, hodočašća, karitativni apostolat...
Iz svojega iskustva mogu reći da laika na duhovnome putu čekaju i usponi i padovi, trenuci oduševljenja i trenuci zdvajanja, razdoblja zanosa i razdoblja malodušnosti, ali ponajviše milosni osjećaj zajedništva s braćom i sestrama, jer koliko god bili različiti svi mi istim žarom ljubimo Boga i On nas sve jednako ljubi, zajedno se učvršćujemo u vjeri i strpljivom prihvaćanju jedni drugih, zajedno produbljujemo razumijevanje Svetog pisma i zajedno nastojimo predanije živjeti Evanđelje po primjeru sv. oca Dominika.
Par riječi i o našim imenima. Članovi bratstva mogu, ako žele, prilikom polaganja zavjeta odabrati redovničko ime koje pridodaju vlastitom imenu. Većina nas je uzela redovničko ime sveca ili svetice koji su nam na poseban način bliski. Pri stupanju u novicijat uzela sam ime Veronike, svetice koja je izmučenom Isusu rupcem otrla krvlju umazano lice i zadržala Isusov lik kao najljepšu zahvalu za malu gestu ljudskog suosjećanja. Četiri godine kasnije, na svečanim doživotnim zavjetima, Veronikinom sam imenu pridodala ime dominikanske blaženice Amate, jedne od prve tri redovnice u Redu propovjednika, o kojoj se zna tek da joj je redovničko ime izabrao sam sv. otac Dominik. U nastojanju da održim svoje doživotne zavjete pouzdajem se u sv. Dominika riječima „Vrši Oče što si rek'o, molitvom pomozi nas“ i utječem se svojim zaštitnicama sv. Veroniki i bl. Amati s molitvom da u skromnosti ostanem u Kristovoj blizini.
Ivna Veronika Amata
__________________________________________________________________________
Ulaskom u Laičko bratsko sv Dominika nakon svečanih zavjeta, tri godine zajedničkih molitvi, svakim danom predajem svoj teret Bogu. Nema te žrtve koja me vuče bliže Bogu, a da ne će ostati nenagrađena. Uz molitvu, Bogu se predajem potpuno jer znam da mije on jedini potreban koji mi može pomoći u svakodnevnim izazovima s kojima se susrećem na ovozemaljskom putu. Život zna biti težak. Ali bez obzira gdje se nalazim ili s čim sam suočena, Bog pronalazi put, "svjetlo u tunelu", način kako preskočiti zid pred kojim se nađem. Tada spojim svoje probleme s Božjom snagom i ništa nije nemoguće. Stoga, ulaskom u Laičko bratstvo svakim danom sam sve svjesnija da Bog može učiniti puno više od onoga što mi možemo pitati ili misliti. Kakva god je moja situacija, upoznajem je s Bogom koji se specijalizirao za nemoguće situacije. Kao što je Isus rekao u Marku 10, 27: Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!"
Život zna biti težak. Ali bez obzira gdje se nalazimo ili s čime smo suočeni, Bog nam želi pomoći.
Bog je dobar, milostiv i milosrdan!
Vesna Marta
__________________________________________________________________________
Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti
Na početku i na kraju Biblije u njezinom prvom retku (Knjiga Postanka) i njezinom posljednjem poglavlju (Knjiga Otkrivenja) susrećemo riječ Zemlja. Kada kažemo Zemlja na što mislimo? Planet sunčeva sustava; Zemlja/država ili nešto treće? Osobno mislim na nešto treće – na zemlju (praulju) na kojoj sam odrastao i koja je moje pretke i mene othranila u Bosanskoj Posavini. Problematikom zemlje bavim se stručno i znanstveno skoro 45 godina. Dubina koja se skriva iza teološkog značenja biblijskog pojma Zemlje, čini mi se još uvijek nedokučena i neshvaćena. Vremena koja dolaze ukazati će da pojam Zemlje ima puno veće i šire značenje nego što je to do sada shvaćeno i uvaženo. Iz tih razloga našao sam se u trećem dominikanskom redu propovjednika da dobijem nova saznanja o Zemlji ali s teološkog aspekta. Sve u cilju proširenja mojih znanja o zemlji.
Na početku svog sedmog desetljeća života na planeti Zemlji, u zemlji čije riječi himne počinju stihom Lijepa Naša, smatram da proučavanje teme Zemlje otvara pitanja dosadašnjeg shvaćanja i razumijevanja ovog pojma. U isto vrijeme šire shvaćanje pojma Zemlje nudi moguće drugačije uvide u vrijednosti života i postojanja, trajanje i život planeta Zemlje.
Kisić
__________________________________________________________________________
Laičko bratstvo svetog Dominika
Iako smo župljani župe svetog Mihaela arkanđela u zagrebačkoj Dubravi, dugi niz godina, moja obitelj i ja smo redoviti na svetim misama na koloniji, to jest u župi Kraljice svete krunice na Borongaju. Naše kćeri Marija i Renata su 2014. godine pristupile laičkom bratstvu Blažene Ozane Kotorske.
Još kao dijete sam bila povezana sa Kraljicom svete krunice. Zid moje sobe krasila je slika Kraljice svete krunice. Iako kao dijete nisam razumjela što slika prikazuje, posebno sam je voljela.
Ugledavši plakat da se u župi Kraljice svete krunice osniva bratstvo bračnih parova, nagovorila sam supruga Radu da se prijavimo. Tako smo oboje 2016. godine dali prve zavjete na godinu dana. Potom su 2017. godine uslijedili zavjeti na tri godine.
24. svibnja 2021. položili smo doživotne zavjete na ruke zamjenika provincijala i duhovnika našeg bratstva fra Domagoja Polonščaka. Tim činom smo, Bogu dragom hvala, postali dio dominikanske obitelji. Naš nas je duhovnik, fra Domagoj, marljivo vodio i upoznavao sa pravilima Reda propovjednika. Moj je suprug Rado znao reći : „ Sad kad umrem dominikanci u cijelom svijetu molit će za me.“
I zaista, nakon nepuna četiri mjeseca, u teškom stanju od posljedica corone, suprug je završio na kisiku, a zatim i na respiratoru. Svi članovi našega bratstva, duhovnik i mnoga braća dominikanci molili su za njega. Naši prijatelji svećenici služili su mise za njega. Hvala im svima!
Posebna hvala fra Domagoju! Svaku večer je sa mnom i kćeri Renatom molio krunicu. I nakon što je moj voljeni Rado preselio Gospodinu, još je mjesec dana nakon njegove smrti molio krunicu sa nama. To je znak da smo obitelj.
I za kraj zahvaljujem Gospodinu. Predobrostivi Bože, pozvao si nas da slijedimo stope sv. Dominika i tako Tebi služimo. Udijeli nam, molimo te, žar za istinom kojom je on plamtio. Spasi puk svoj Gospodine.
Blaženi je Dominik naredio svojim učenicima da budu u studiju ustrajni, u molitvi postojani, u propovijedanju gorljivi.
Spasi puk svoj Gospodine.
Roska Čibarić
U Zagrebu 25. ožujak 2024.
__________________________________________________________________________
Hvaljen Isus i Marija,
Ulaskom u treći red Svetog Dominika moje se život nije značajno promijenio no pristup životu prolaznosti i svim izazovima koje donosi svakodnevnica itekako jesu. U današnje vrijeme gdje se nude razne ideologije i nameće sve ono što odvraća od tog puta. Zaista je lakše živjeti kad znaš da pripadaš jednoj zajednici koja ti može pomoći da živiš kreposno i u konačnici vodi tvoju dušu ka spasenju, a to bi nam svima trebao biti cilj Život vječni. Zahvalna sam Gospodinu na svim članovima našeg bratstva našem divnom duhovniku koji nas je pripremao za vječne zavjete pater Domogaju. I dok trčim prekrasnom prirodom razmišljam kako je Bog zaista dobar prijatelj, te zahvaljujem svim srcem na svemu što je stvorio tako čudesno. I kad je teško kad napusti snaga tijela baš uvijek krenem moliti i sa lakoćom stignem do cilja i kroz te naizgled male ciljeve osjećam veliku ljubav i snagu.
Hvaljen Isus i Marija
Katarina Ozana
__________________________________________________________________________
KORIZMENI HOD PREMA KRIŽU
Tijekom korizmenih tjedana koji polako ostaju za nama, članovi bratstva su uz pojačanu molitvu, djela milosrđa i rad na vlastitom duhovnom rastu častili Gospodinovu Muku, njegovu žrtvu i život koji je položio za spasenje sviju nas. Korizmeni hod započeli smo već tradicionalnim čitanjem Svetog Pisma, svake večeri od Pepelnice, a koje je pročitano od korica do korica 14. ožujka 2024. u 21:25 h.
Poučnom duhovnom obnovom kod braće dominikanaca na Peščenici, proveo nas je u subotu, 17. veljače 2024. fr. Mislav Peček, gdje smo zajedno sa laičkim bratstvom Blaženog Augustina Kažotića izmolili i krunicu te sudjelovali na svetoj misi, a s drugim bratom, fr. Mislavom Matijašićem, proučili smo čitanja Časoslova tijekom Korizme.
Posjetom Domu za starije Maksimir razvedrili smo brojne korisnike koji su se rado odazvali na kavu, sok i kekse nakon svete mise u domskoj kapelici, a članovi bratstva predmolili su postaje Križnog puta na prvi petak u ožujku u našoj župnoj crkvi, nakon čega su se zaputili na Radio Mariju te izmolili slavna otajstva krunice u 20:15 h.
U Ludbreg, Krvi Kristovoj, mala grupa članova i župljanka Katarina, zaputila se 9. ožujka 2024. kako bismo na tom posebnom posvećenom mjestu zahvalili i zamolili Gospodina za naše bližnje i potrebite radi kojih smo se i zaputili na ovo malo hodočašće.
Tri članice našeg bratstva i bratstva s Peščenice, kao i neki naši župljani, 15. ožujka 2024. zajednički su s mnoštvom zagrebačkih vjernika hodali Križnim putem za nerođene od Kamenitih vrata, preko centra grada sve do katedrale, moleći, pjevajući i klečeći punih srca što smo svojim malim duhovnim doprinosom istkali zaštitni pokrov za sve majke koje razmišljaju o pobačaju svojeg djeteta.
Humanitarni korizmeni sajam za potrebite naše župe održan je 17. ožujka 2024. te smo velikodušno pomogli u organizaciji Caritasu naše župe, pekli kolače i dežurali pred crkvom.
Znajući da je Krist mnogo više ljubio nego trpio, da je podnio najveću žrtvu za druge, za grijehe cijeloga svijeta, ove male kapljice naše ljubavi koje smo izdvojili za spasenje neka Mu budu na hvalu i slavu!
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId23f55152d5
__________________________________________________________________________
Koncert Ratka Podvorca na klasičnoj gitari
Trajni đakon Zagrebačke nadbiskupije Ratko Podvorac održao je solistički koncert klasične gitare, u nedjelju 18. veljače 2024. u župnoj dvorani ispod crkve Svetoga Križa na zagrebačkom Sigetu. Inače profesor klasične gitare, đakon Ratko priredio je ovaj puta svoj program u sigetskoj crkvi s kojom ga vežu posebne stvari u njegovom životu. Na repertoaru su bile predviđene četiri suite za lutnju Johanna Sebastiana Bacha. Naravno, nije moglo proći bez očekivanog bisa, koji je đakon Ratko, uz dugotrajni pljesak sa zadovoljstvom odsvirao.
Još jednim pravim umjetničkim doživljajem, u nizu svojih koncerata koji vrijedno održava, Ratko Podvorac je s velikim nadahnućem i sjajnom tehnikom, oduševio i oplemenio sve prisutne u publici, uz svesrdno nadahnuće Duha Svetoga! Kako je i sam rekao u najavi koncerta: „bit' će emocije”, i zaista dvorana je emotivno reagirala, i u zvucima njegove gitare u duhu zajednički disala.
Naravno, u publici je bilo slušatelja i iz njegove matične župe Kraljce Svete Krunice u Zagrebu, u kojoj uzorno i sa duhovnim žarom, služi već dugi niz godina. U zadnje vrijeme, to je redovito nedjeljna sv. misa u 8,30 sati, gdje ga možemo čuti kako propovijeda, ili nadahnuto otpjeva navještaj Evanđelja.
U očekivanju slijedećeg koncerta, neka ga i dalje prati milost i nadahnuće Duha
Svetoga!
Rozalija-Estera
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdb430820b20
__________________________________________________________________________
KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA BRATSTVA
U subotu, 17. veljače 2024., naše je bratstvo zajedno s laičkim bratstvom Blaženog Augustina Kažotića u samostanu na Peščenici sudjelovalo u korizmenoj duhovnoj obnovi kao jednom od koraka priprave za blagdan Uskrsa. Nakon duhovnog nagovora fr. Mislava Pečeka započela je tribina s temom "Pokora" nakon koje su prisutni vjernici mogli postavljati pitanja. Fr. Mislav nas je suvereno proveo kroz pojam i značenje pokore, dotičući se Katekizma Katoličke crkve i Božje Riječi, Biblije, koji bi kao literatura morali biti svakodnevno pred očima vjernika i stalan izvor mira i nade u vlastito spasenje.
Duhovna obnova nastavljena je molitvom krunice Blaženoj Djevici Mariji u crkvi te svetom misom koji je predvodio duhovnik našeg bratstva, p. Domagoj Augustin Polanščak.
Zahvaljujemo fr. Mislavu Pečeku i susjednom bratstvu na pozivu i sudjelovanju u još jednoj duhovno bogatoj i inspirativnoj večeri!
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdd2b6bcfb84
__________________________________________________________________________
S KRISTOM NA ŽAL NOVE GODINE
Naše laičko bratstvo je redovitim posjetama Domu umirovljenika Maksimir prošle subote u Novoj 2024. godini obilježio nastavak jednog lijepog duhovnog prijateljstva i bratskog druženja. Sudjelujući u svetoj misi u domskoj kapelici koju je predvodio fr. Ilija Lešić, nastavili smo prema starom dobrom običaju razgovor i pjesmu uz kavu, sok i kolače u blagovaonici Doma, gdje smo zajednički proveli sunčano subotnje jutro. Prisjećajući se ne tako davnog prosinačkog susreta u Došašću, krenuli smo zajedno s korisnicima Doma prema novim susretima i doživljajima. Bogu hvala na tome!
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId1eb099627b
__________________________________________________________________________
MARIJANIN PUT U DAMASK
Na blagdan Obraćenja svetog Pavla, 25. siječnja 2024., naše je laičko bratstvo bogatije za novakinju Marijanu Pećnik, koja je ovom prigodom odabrala novo ime kao sestra laikinja Augustina Cecilija. Marijana je župljanka naše župe gotovo od rođenja, ovdje je primila sakramente Prve svete pričesti i Krizme, a predana je sopranostica župnog zbora, kao i vrijedna socijalna radnica u Domu Svetog Josipa u Zagrebu, koja svoje stručno znanje i vještine obilato koristi služeći Bogu, Redu i narodu.
Duhovnik našeg bratstva, p. Domagoj Augustin Polanščak, prigodnom propovijedi sve prisutne vjernike podsjetio je na značaj osobnog obraćenja i beskrajnog Božjeg milosrđa, slikovito opisujući Marijanin novicijat kao njen osobni "put u Damask".
Članovi laičkog bratstva jednoglasno su podržali Marijanu u dosadašnjoj pripremi kao kandidatice laičkog bratstva, te joj svojim sudjelovanjem na svetoj misi i ugodnom domjenku, i formalno zaželjeli daljnji plodonosni rad i posvećenost uz blagoslov Duha Svetoga.
Marijana je svoje srce odavna posvetila Srcu Isusovom koje joj je inspiracija, nada i utjeha.
Neka našu Marijanu na njenom putu u Damask prati zagovor Svetog Dominika, osnažuje vjera Svetog Pavla, prosvjetljuje misao Svetog Augustina i razvedrava božanska nota Svete Cecilije!
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIdaa2a67f79a
__________________________________________________________________________
RAZMIŠLJANJE POSVEĆENIH LAIKA
Što se promijenilo u mom (duhovnom) životu otkako pripadam laičkom bratstvu Svetog Dominika? Razmišljanja, citati, dojmovi, zahvalnost naše braće i sestara...
Drage sestre i braćo, zahvalna sam Bogu na pozivu i članstvu u trećem Redu sv. Dominika, vaša snaga molitve i osjećaj zajedništva sa stotinama naše braće i sestara trećeredaša, s kojima sam duhovno povezana, osjeća se i pomaže mi u mojim svakodnevnim obvezama kao zdravstvenom djelatniku i u svim mojim borbama i malim i velikim križevima u obiteljskom životu.
Taj poziv je veliki blagoslov u mojem životu! "Izaija 43,1
Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Izaija 43,2 Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Izaija 43,3
Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu. Izaija 43,4
Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe i narode za život tvoj."
Vesna Marija
__________________________________________________________________________
Iz intervjua koji je kardinal Emil Paul Tscherrig dao za SRF (9. prosinca 2023.)
„Crkva je katolička, što znači da je univerzalna i ostat će univerzalna. Kao što je rekao papa Benedikt XVI. čak i ako postanemo manjina u Europi, važno je da ostanemo kreativna manjina... Crkva će ostati, bit će ovdje. Uvijek će biti kršćana, uvijek će biti katolika. Ali više neće biti velikih masa”.
Rozalija Estera
__________________________________________________________________________
Hvala ti Gospodine, što si na moj životni put poslao tako drage ljude. Iako različiti po dobi, spolu, naravi, zanimanju, obiteljskim prilikama... obogatili su me svojim idejama, razmišljanjima, radom za opće dobro, ljubavlju za druge.
Divno je biti dio zajednice kojoj je cilj biti Tebi što sličniji i voljeti brata čovjeka.
Hvala ti što si uz iznimno zalaganje našeg duhovnika, produbio tajne naše vjere, ojačao me u svakodnevnim životnim situacijama, a molitvu učinio neizostavnom na početku i kraju svakog dana.
Željka Veronika
__________________________________________________________________________
Neslužbeno pripadam Trećem redu sv. Dominika više od 35 godina, od samih početaka ideje p. Ivana Ike Mateljana da osnuje Treći red. Pitala sam se što znači biti "trećoredac", kakve su mi dužnosti, je li to samo molitva, duhovni nagovori ili nešto drugo. Nije bilo jasnog odgovora, ali to "nešto drugo" polako i neprimjetno uvuklo se u moju dušu. Bio je to početak mog duhovnog rasta, mog duhovnog treninga koji mi je omogućavao u svim životnim prilikama,pa i onima najtežima, u kojima se čovjek lako razočara pa i u samoga Boga, da ostanem na nogama, da mi vjera ne malakše, da mogu koračati dalje uz Božju pomoć, stazom svetog Dominika u Istini.
Vjera Benedikta
__________________________________________________________________________
"Stalna na tom svijetu samo mijena jest", napisao je Petar Preradović, sažeto opisavši svijet, čovjeka i život.
Ulazak u laičko bratstvo Svetog Dominika u kojem nakon svečanih zavjeta već tri godine zajednički molimo, rastemo i bdijemo nad našim Redom propovjednika, promijenio me je prvenstveno kao vjernicu, dok se sa svojim ljudskim manama i nadalje svakog trena borim, samo sada sa boljim oružjem. Svakodnevna euharistija i zajednička molitva krunice postali su pravi arsenal u ratovima koje vodim s "onim drugim", nastojeći biti bolja prema sebi i bližnjima. I nisam zadovoljna, jer za rast u vjeri uvijek ima prostora, a vremena sve manje jer nikome nije obećano sutra.
Ivana Marta
__________________________________________________________________________
U dominikanskom laičkom bratstvu našao sam neko veće more duhovnosti, kako to običava reći pater Anto Bobaš – govoreći – zašto je izabrao Red propovjednika. Molitve Bl. Augustinu Kažotiću u teškim trenucima vodile su me k tadašnjem dominikanskom Trećom redu, a onda je Gospodin providio – i u našoj Župi ustrojeno je laičko bratstvo. Pristupiti laičkom bratstvu značilo je krenuti na put svagdanjeg života i rada u okrilju dominikanske duhovnosti na način koji možemo i mogućnošću da koristimo svoje ovozemaljske talente. Nismo svi isti po načinu djelovanja i onome što odgovara našoj prirodi, uostalom kao ni naši dominikanci svećenici – i to je jedna od najboljih značajki i bogatstvo Reda propovjednika. Sve to naravno podrazumijeva odgovornost – jer dati doživotne zavjete prethodno zahtjeva odgovor na pitanje – što želimo, što očekujemo od preostalog vremena u našim životima. Laičko bratstvo donosi veliku radost, pregršt lijepih trenutaka – ali i kušnje; stoga za nas itekako vrijedi Jakovljeva poslanica: „Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadate u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.“
Vladislav Albert
Iz moje rodne župe otišla sam sa krunicom što mi poklonio naš župnik. Moj susret sa velegradom te davne 1978. bio je :"Bože moj izgubit ću se u toj vrevi života". Gospođa kod koje smo stanovali poklonila mi za rođendan sliku majke božje Kraljice Svete Krunice gdje pruža krunicu Sv. Dominiku i Sv. Katarini Sienskoj. Za kratko vrijeme preselim se na Borongaj i mislim pa šta ću tu... Taj dio grada mi se uopće ne sviđa... Saznam za župu uđem u našu kapelicu i shvatim da ovo nije slučajno. Vjerujem da me dragi Bog doveo tu, k laičkom bratstvu Svetog Dominika i našoj majci Kraljici Svete Krunice. To je moja OBITELJ. Duša mi radosna , križevi koje nosim lakši. "Dobri ljudi zrače uokolo radost i radosno rastu prema svome BOGU. Jedni pokraj drugih i jedni s drugima temeljno je pravilo našeg života koje ponekad traži žrtvu ali i usrećuje".
Rozalija Jakšeković
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11, 28-30)
Ove riječi Evanđelja snažno me povezuje sa ulaskom u Laičko bratstvo sv. Dominika u kojemu je moj rast u duhovnosti dobio jasan i određen smjer. Zahvalna sam Bogu na svim primljenim milostima.
Dubravka Katarina
__________________________________________________________________________
NEDJELJA PROROŠTVA NADE
Na prvu nedjelju Došašća kada palimo prvu svijeću, proročansku svijeću, svijeću nade ili postilicu, naše je bratstvo u duhu i zajedništvu nazočilo svečanom misnom slavlju u župi Blaženog Augustina Kažotića na Peščenici tijekom kojeg je desetoro braće i sestara laičkoga bratstva "Blaženi Augustin Kažotić" na ruke sociusa Provincijala, p. Domagoja Augustina Polanščaka, položilo svečane, doživotne zavjete. U nazočnosti braće dominikanaca, članova obitelji i župljana proslavili smo ovaj, za našu Provinciju, veliki događaj, jer laici koji pristaju u ruke Božje predati sav svoj život i obećati da će u duhu Svetog Dominika služiti i biti prisutni u duhovnim i svakodnevnim potrebama Reda, osobito u današnje vrijeme velika je odgovornost i zadaća.
U molitvi i u duhu s našim novozavjetovanicima izražavamo veliku radost i dobrodošlicu u bijele redove dominikanske obitelji!
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId9a1ca624a0
__________________________________________________________________________
NOVIGRAD na DOBRI, 24.11.2023.-26.11.2023.
Nedaleko Zagreba, tek nekih pedesetak kilometara nalazi se Novigrad na Dobri, za mnoge koji putuju cestom tek žuta prometna ploča s natpisom za izlaz s autoputa.
No, bilo je to prvorazredno iznenađenje i otkriće još jedne od ljepota divne nam Domovine. U tom mirnom, idiličnom mjestu, izvan zaglušujućih zvukova velikoga grada i neprestanih gužvi, u prekrasnom zelenilu, u meditativnoj slici sunca koje se nazire u sfumatu maglenog dana, naš duhovnik, pater Domagoj Augustin predvodio je duhovnu obnovu Laičkog bratstva sv. Dominika.
Novigrad na Dobri spominje se još od 11-og stoljeća i kasnije kad su ga nastavali krčki knezovi Frankopani, sve do njihova tragičnoga kraja u poznatoj uroti Zrinjsko-frankopanskoj 1671. Ostaci nekad moćne utvrde svjedoče o burnoj prošlosti toga grada, sve do 1944. kad su ga partizani spalili, a svjedoci govore da je samo kapelica sv. Lovre ostala čitava.
Rijeka Dobra, jedna od četiriju rijeka koje oplakuju grad Karlovac, izvire pokraj Skrada u Gorskom kotaru da bi jednim dijelom svoga toka postala i ponornicom, pa je mještani Ogulina i okolice nazivlju Đula po djevojci koja je, kaže legenda, skočila u ponor.
Naglasak duhovnog nagovora p. Domagoja bio je na skorom Došašću i Isusovu rođenju koje je promijenilo povijest ljudskoga roda, kao i osobnu povijest mnogih ljudi, na propast i osudu, ili na uspon. I danas, u ovim turbulentnim vremenima, u svekolikom moralnom rasulu i otpadu od vjere, obezvrjeđivanja obitelji, braka, pitamo se jesmo li zaboravili na Isusa, je li nas ostavio na milost i nemilost ovom svijetu, gdje se skrio? Vidimo li da nas zapravo nije ostavio kao siročad, već je vidljiv i dalje, u svojoj Riječi, u kruhu i vinu na oltaru, u sakramentima, u zajednici i bratstvu koje se okuplja u Njegovo Ime? Činimo li što je On činio : ozdravljao, opraštao, prao prašnjave noge svojim apostolima kao najneznatniji sluga? Ljubimo li kao On ne tražeći ništa zauzvrat? Završavamo li u očaju, beznađu, očaju i neprihvaćanju onoga što On traži od nas? Došašće je vrijeme koje traži da budemo spremni i svjetiljaka punih ulja, da mudro živimo iščekujući bljesak Njegova dolaska.
Ona koja nikad nije pokleknula ni pred mogućim kamenovanjem, koja je kilometrima bosa pješačila u gorje i bježala pustinjom pred progoniteljima, za koju nije bilo nikakva smještaja, jest Isusova i naša majka Marija. Ona je putokaz u našim tamnim noćima u kojima vreba strah, izdaja, kušnja, izazov, bol i muka. Sav njezin život je bio protkan kušnjama, ali je ujedno i dokaz da je Gospodin uvijek bio s njome, Bog u kojeg nikad nije posumnjala. To pouzdanje u Njega tajna je njezine nepokolebljive vjere. Stoga je potrebno gledati na život Marijinim očima, prebirati u svom srcu Božje riječi i s potpunim povjerenjem odgovoriti Gospodinu; „Da, Gospodine, evo me, neka mi bude Tvoja volja“!
Magličasti pramenovi nad kristalnim zelenilom rijeke, miris gorućeg drveta s ognjišta kamenih kuća i malo bijelo psetance ispratili su nas na povratku u svijet, osnaženi Duhom i svjetiljaka punih ulja!
Vjera Benedikta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId209420b7ef
Na dan svetca dominikanskog reda, Alberta Velikog, naš dojučerašnji đakon, fr. Ilija Lešić, zaređen je za svećenika zagrebačke nadbiskupije pred Bogom, Redom i narodom, uz euharistijsko slavlje koje je predvodio pomoćni biskup zagrebački, mons. Mijo Gorski.
Propovijed nas je vodila kroz život i poslanje svetca dana, ali i Svetog Ilije, kojeg je anđeo taknuo i rekao mu "Ustani i jedi, jer ti je put dalek" (1. Kraljevima, 19,7), dok je evanđeoska prispodoba o talentima koje različito koriste dobri i vjerni sluge te zli i lijeni bila poučna kako za našeg novozaređenika u njegovom predstojećem redovničkom djelovanju, tako i za sve nas, u svakodnevnom životu.
Svečanost su pratili Ilijini roditelji i brat, prijatelji, kolege i vjernici, članovi Laičkog bratstva Svetog Dominika, župnog pastoralnog vijeća i Molitvene zajednice Dva srca, a župni zbor orguljama i pjevanjem zaokružio je blagoslov koji smo dobili s novim zaređenikom. Našem fr. Iliji od svega srca želimo da zavjeti koje je pod plaštom Svetog Alberta Velikog predao na ruke naše Crkve budu njegov štit i mač u obavljanju ovog svetog poziva, a zaštita Svetog Ilije proroka neka ga prati ovim dugim i teškim putom prema Gospodinu.
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIde73e6f3bc6
__________________________________________________________________________
Ps 51
(...) Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.
Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!(...)
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIde8284c66be
__________________________________________________________________________
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId4d90a181b9
__________________________________________________________________________
POHOD HRVATIMA U VOJVODINI
Listopad nam je donio drugo ovogodišnje župno hodočašće – posjet svetištima u Vojvodini, što je u konačnici bio pohod našim sunarodnjacima u Vojvodini, i to i više nego smo očekivali – jer lijepo je vidjeti crkve i druge građevine, ali susreti s ljudima su neprocjenjivi. Na hodočašću je bila zastupljena cijela Dominikanska obitelj – naš župnik fr. Ivan Marija Tomić, fr. Bonifacije Franjo, časna sestra Ljubica Jurić, osam članova i dvije kandidatice Laičkog bratstva „Sv. Dominik“.
Prva postaja našeg puta bio je Ilok, najistočnija točka Republike Hrvatske, grad na obrocima Fruške gore, pored Dunava – pravi biser, koji se nalazi u velikoj obnovi. Ilok je za vrijeme Domovinskog rata bio prisilno iseljen. Danas proživljava drugu dramu – odlazak mladog stanovništva, najčešće u inozemstvo. Da se takav arhitektonski i kulturni dragulj nalazi na jadranskoj obali bio bi daleko poznatiji i posjećeniji. U Crkvi sv. Ivana Kapistrana saslušali smo franjevca koji nas je upoznao s crkvom i svecem kojem je posvećena te nas proveo kroz samostan.
Dolazimo u Vojvodinu. Najprije u svetište Gospe Snježne na Tekijama, gdje smo imali misno slavlje koje je predvodio naš župnik. Potom Petrovaradin. Zapahnuo nas je miris nekih prošlih vremena Austro-Ugarske monarhije, kojoj mnogo toga dugujemo, ali u kojoj je hrvatski narod isplakao puno suza i ratovao i pogibao za tuđe interese. Uvijek to valja istaknuti da nas ne bi obuzela nostalgija na temelju šarenih slika za nešto što iskustveno ne poznajemo. Vidjeli smo obnovljenu rodnu kuću bana Josipa Jelačića. Zatim, pogled s Petrovaradinske tvrđave ili šetnja mostom u Novi Sad – kako je tko odlučio.
S mrakom smo stigli u svetište Bunarić, s kojim nas je upoznao vlč. Željko Šipek, mladi svećenik na službi rektora ovog sada i službeno biskupijskog svetišta, govoreći iskreno i razborito o životu hrvatske zajednice u Vojvodini, posebno u Bačkoj i o izazovima s kojima se suočavaju. Na Bunariću nam se pridružila i časna sestra Nada Ivanković iz subotičkog samostana, koja je djelovala i u našoj Župi.
Nedjeljno jutro započelo je obilaskom katedrale posvećene Tereziji Avilskoj, zatim središta grada i drugih katoličkih crkava. Gradom i crkvama nas je proveo vlč. Tomislav Vojnić, još jedan mladi svećenik, upoznavši nas s posebnostima djelovanja i opstojnosti Hrvata u Subotici.
Subotica izgrađena u secesijskom stilu vrlo je dojmljiva i lijepa, ali i ocvala – osjeća se dah prošlih vremena od dvojne monarhije do pograničnog grada bivše savezne države. Potom je uslijedila misa u crkvi Sv. Jurja, u blizini samostana sestara dominikanki – najistočnije točke dominikanskog prisustva na južnoslavenskim prostorima. Misu je predslavio dijecezanski upravitelj Subotičke biskupije mons. Ferenc Fazekaš, koji je upravo nedavno imenovan za subotičkog biskupa. Novi biskup je inače zagrebački bogoslov i student te je baš bio radostan zbog našeg dolaska. Po završetku misnog slavlja došlo je do neplaniranog, slučajnog – a znamo da ništa nije slučajno – susreta s župljaninom Tomislavom Žigmanovim, ministrom u Vladi Republike Srbije i jednim od najistaknutijih hrvatskih prvaka u Vojvodini. Tomislav Žigmanov nas je ukratko upoznao s stanjem hrvatske zajednice u Vojvodini, pomacima, ali i ograničenjima u političkom djelovanju, čime smo dobili dragocjen uvid u položaj Hrvata u Vojvodini odnosno Srbiji danas.
Slijedio je put u Tavankut, mjesto s hrvatskom većinom. Još dok smo se vozili Slavonijom prema Zagrebu dočekala nas je vijest na portalu našeg domaćina Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Matija Gubec“ koju prenosimo u cijelosti: „Ove kišne nedilje došli su nam hodočasnici iz župe Kraljice Svete Krunice iz Zagreba. Gosti su posjetili Galeriju Prve kolonije naive u tehnici slame gdje ih je pozdravnim riječima dočekao Ivica Dulić. O mjesnoj crkvi Presveto Srce Isusovo - Tavankut govorio je domaći sin Tomislav Vojnić, dok su na Etnosalašu "Balažević" goste dočekivale slamarke.“ Potom je uslijedio bogati ručak i ponuda suvenira. Susret s Hrvatima u Tavankutu uvjerio nas je u srčanost i srdačnost tih ljudi, koji ne posustaju nego se bore u ne uvijek lakim okolnostima za manjinsku zajednicu. A kolika je snaga njihovog zajedništva i okrenutost ne vlastitim već zajedničkim interesima najbolje govori jedan detalj - oznaka s njihove Tavankutske rakije s piska Zerdelije – gdje uz crvene kvadratiće stoji – HKPD „Matija Gubec“. A teško ćete naći domaćina, kao što su bili naši – koji su nas nesebično i izdašno ponudili izvrsnom voćnom rakijom, višnjevačom i medicom. Kažu naši domaćini – dođite nam opet – jer se itekako primijeti kad hrvatski autobus dođe u selo. Pametnom dosta.
I na kraju uslijedio je kratki posjet Somboru, u karmelićanskoj crkvi izmolili smo krunicu i litanije Reda propovjednika i krenuli prema Baranji, prema Lijepoj našoj. I ne zaboravimo, što kažu naši Hrvati u Vojvodini – kad vam je teško, znajte da je nama još teže.
Dok smo još u oduševljenju od hodočašća, nadajući se idućem – zahvaljujući Bogu i za Vojvodinu i za Bosnu u svibnju – treba reći – ova su hodočašća izmoljena od župljana – treba imati i župnika spremnog i motiviranog za takve poduhvate kojima se i raduje pa župne pomagače poput Ivane Marte, a ovom prilikom valja istaknuti i varaždinsku agenciju „Mihael“, specijaliziranu za hodočašća – a onda dobijete i dobrog vodiča poput Marka Delića i još k tome ovaj put i vozača vjernika. Stoga nam je preostalo samo zapjevati pod vodstvom fr. Bonifacija – Tebe Boga hvalimo.
Vladislav Albert
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId2553bdd4ac
__________________________________________________________________________
Marija Bistrica – 25. godišnjica beatifikacije kardinala Stepinca
U subotu 30. rujna 2023. zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je euharistijsko slavlje prigodom 25. obljetnice beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.
Na početku svečanog misnoga slavlja apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua nadbiskupu Kutleši stavio je na ramena palij, znak službe metropolita.
U prigodnoj homiliji mons. Kutleša istaknuo je da je prije više od osamdeset godina, blaženi Alojzije prokazao najveću slabost suvremene Europe – gubitak njezina kršćanskog identiteta, njezinih duhovnih korijena, baštine, običaja, povijesne istine i kršćanskih simbola u javnome prostoru. Europa sada pokušava živjeti humanizam bez Boga, zaboravljajući da su društvene vrline, socijalna pravednost i solidarnost, briga za bližnjega, skrb o prirodi i ekologija duboko kršćanske vrijednosti.
Uz nuncija Linguu, koncelebrirali su zagrebački umirovljeni nadbiskup kardinal Josip Bozanić, biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine, nad/biskupi Hrvatske biskupske konferencije, nad/biskupi iz Bosne i Hercegovine i Slovenije, redovnički provincijali te više stotina okupljenih svećenika. U ulaznoj procesiji uz navedene, sudjelovao je i aktualni dominikanski provincijal Slavko Slišković.
Bogoslužni prostor na otvorenom bio je ispunjen mnogobrojnim vjernicima, a prisustvovali su i članovi Bratstva sv. Dominik.
Taj dan upriličena je i „kiša ruža“ povodom 60. obljetnice izlaženja Glasa Koncila, a time obilježena i 150. obljetnice rođenja i 100. obljetnica beatifikacije sv. Terezije od Djeteta Isusa.
Dan za pamćenje i svojevrsna „duhovna obnova” koju su svi prisutni ponijeli sa sobom.
Rozalija - Estera
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeIda6de4cd9de
__________________________________________________________________________
Procesija za život u čast Bezgrešnom Srcu Marijinu
Na početku nove kampanje „40 dana za život“ u Zagrebu je u utorak 26.9. održana Marijanska procesija u čast Bezgrešnom Srcu Marijinu. Od Kamenitih vrata kroz središte grada do bazilike Presvetog Srca Isusova, za Betlehemskim bijelim križem i Marijinim kipom hodala je kolona vjernika predvođena zborskim pjevačima, putem zajedno moleći pjevanu krunicu na spas nerođenih. Poslije svakog otajstva pjevala se Marijanska pjesma u koju su glasovi pretakali molitve srca za nevinu dječicu. Po dolasku u Palmotićevu slavljena je sveta misa, uz prigodnu propovijed i poticaj na uključivanje u kampanju bdijenja i molitve za nerođene koja će u 36 gradova diljem Hrvatske potrajati do 5. studenog.
Ivna Veronika Amata
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId52a485052d
__________________________________________________________________________
„Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj.” (Ps 55,18)
Naš prvi sastanak završio je molitvom Večernje toga dana, u dva kora. Zaključivši da je Božanski časoslov nepravedno zanemaren u svakodnevnim molitvama i pobožnostima modernog čovjeka, nastojat ćemo zajednički s našom braćom dominikancima oživjeti ovu prelijepu posvetnu molitvu liturgije časova u kojoj je sadržana cjelovita Istina naše vjere.
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId3d7a370e13
__________________________________________________________________________
Ivna Veronika Amata
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId7e87d1ab87
__________________________________________________________________________
BRATSTVO NA JUBILARNOM HODOČAŠĆU
Veliku obljetnicu pohađanja svetišta Majke Božje Bistričke, 300.-to zavjetno hodočašće, građani Grada Zagreba obilježili su svečanostima već od ranih jutarnjih sati u subotu, 9. rujna 2023., kada su se prvi pješaci uputili ka našoj zagovornici, Majci Božjoj u Mariji Bistrici.
Članovi našeg laičkog bratstva put Majke krenuli su u subotu uvečer sljemenskim hodočasničkim putom s duhovnikom p. Domagojem Augustinom, dok je drugi dio krenuo u ranim jutarnjim satima u nedjelju, a neki su se sa svojim obiteljima dovezli u svetište. Nakon izbrojenih molitava, prebiranja po zrncima krunice za naše obitelji, naše pokojne, naše bolesne, usamljene i nesretne bližnje, okupili smo se noseći stijeg naše župe i bratstva u živopisnu procesiju te sudjelovali na središnjem misnom slavlju koje je predvodio zagrebački nadbiskup, mons. Dražen Kutleša.
Pod geslom "Zagreb te moli tvoj zagovor svet, dolazeć' k tebi tri stotine ljet" radosno smo putem nosili stijeg našeg bratstva i župe, predajući ga jedni drugima iz ruke u ruku, stigavši na odredište sretni i blagoslovljeni.
Ponosni što smo svojim malim doprinosom utkali u ovu predivnu pobožnost djelić dominikanske stvarnosti, zajednički s župljanima vratili smo se napunjeni i okrijepljeni na Koloniju, našoj župnoj Majci, Kraljici Svete Krunice.
Ivana Marta
http://www.zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/laicko-bratstvo-sv-dominik2/novosti-bratstvo#sigFreeId3e733c5841
__________________________________________________________________________
LJETNA KRONIKA
S posljednjim danima kolovoza polako se opraštamo od ljetnih putova koji su članove našeg bratstva vodili diljem svetišta naše domovine, ali i van europskog kontinenta. Prvi ostatci starih godišnjih odmora obilježili su proslave Svetog Ante, Srca Isusovog, Svetog Ivana Krstitelja te Svetih Petra i Pavla duž modre Dalmacije, da bismo nakon proslave Majke Božje Bistričke, 25. srpnja obilježili Svetog Jakova, zaštitnika Šibenika te uoči tog dana sudjelovali na koncertu u šibenskoj katedrali uz 725. obljetnicu Šibenske biskupije, a posjećena je i naša Međugorska Majka Mira. Molila se devetnica Gospi Karmelskoj na Unijama pod kliktanjem kvarnerskih galebova i pljuskanjem valovlja koje umova ovaj maleni otok, a pohodili smo i Gospu Remetsku, blizu župu posvećenu našoj Mariji.
Kolovoške dane popratili smo molitvom našem dominikanskom blaženiku Augustinu Kažotiću i svetcu Reda propovjednika, Svetom Dominiku, slavili Uznesenja Blažene Djevice Marije te na Braču proslavili Jelenu Križaricu. Častila se i Krv Kristova u Ludbregu, a dvoje članova posjetilo je daleku Indiju te susrelo manjinski katolički svijet koji u crkvama države Asam u Guwahatiju i Jordharu cvjeta sigurno pod zaštitom Srca Isusovog u okruženju drugih religija. Brodilo se i južnom Dalmacijom, upoznavajući crkvice i samostane braće franjevaca i benediktinaca na Mljetu, Korčuli, Pelješcu i Badiji.
Tako smo došli kraju kolovoza u augustinskom duhu, prisjetivši se najljepših misli crkvenog naučitelja čije je ime kao redovnik odabrao i naš duhovnik, fr. Domagoj:
1. Bogu je više stalo da nam podari svoje blagoslove nego nama da ih primamo.
2. Upravo u ovom trenutku mogu, ako želim, postati Božji prijatelj.
3. Ima nešto u poniznosti što čudesno uzvisuje srce.
4. Svladaj sebe i svijet će biti pod tvojim nogama.
5. Visoko su nebesa i nisko je zemlja. Milost silazi kad molitva uzlazi jer Bog čuje taj čovjekov glas.
6. Kad bi nam Bog bio shvatljiv, ne bi bio Bog.
7. Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.
8. Bilo što da pripovijedaš, čini to tako da onaj komu govoriš slušajući – vjeruje, vjerujući – nada se i nadajući se – ljubi.
9. Prema Bogu ne idemo hodajući, nego ljubeći.
10. Molitva? Ključ za Nebo.
11. Kada u Crkvi ne bi bilo oproštenja grijeha, ne bi postojala ni nada u vječni život i vječno oslobođenje. Zahvalimo Bogu što je Crkvi dao takav dar.
12. Onaj tko zna kako dobro moliti, zna dobro živjeti.
13. Povjeri prošlost Božjoj milosti, sadašnjost Njegovoj ljubavi, a budućnost Njegovoj providnosti.
14. Bog se počovječio, da se čovjek može pobožanstveniti.
15. Bože, od tebe se odvojiti znači pasti. K tebi se prikloniti znači ustati. U tebi ostati znači imati siguran oslonac.
16. Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga.
17. Želiš li da tvoja molitva k Bogu uzleti? Podaj joj onda ova dva krila – post i milostinju.
18. Ovo je naša životna zadaća: radom i molitvom napredovati u milosti Božjoj dok ne postignemo onaj stupanj savršenosti u kojemu čista srca možemo gledati Boga.
19. U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota, jer ljubav je ljepota duše.
20. Tko sam ne gori ljubavlju, ne može ljubavlju zapaliti drugoga.
21. Ne pričaj bližnjem o ljubavi: ljubite ga!
22. Ljudi putuju pa se dive visovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokim prostranstvu oceana, i kružnom pokretu zvijezda; a pored sebe prolaze i – ne čude se ničem.
23. Ako šutiš – šuti iz ljubavi; ako govoriš – govori iz ljubavi; ako opominješ – opominji iz ljubavi; ako opraštaš – opraštaj iz ljubavi.
24. Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noću… Kasno sam te uzljubio, Ljepoto, tako stara i tako nova. A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću. Zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću. Prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom. Okusio sam ga pa gladujem i žeđam. Dotaknuo si me i ja gorim za mirom tvojim.
Ivana Marta