Jubilej godine milosrđa počet će 8. prosinca 2015. godine na blagdan Bezgrješnoga začeća. U buli Misericordiae vultus (Lice milosrđa) papa Franjo navodi kako će ova godina biti posebno usmjerena na sakrament ispovijedi, tjelesna i duhovna djela milosrđa. Tjelesna djela milosrđa, kako se navode u buli, jesu: hraniti gladne, napojiti žedne, obući gole, dočekati strance, liječiti bolesne, posjetiti zatvorene, pokopati mrtve. Duhovna su djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grešnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti.
Ova godina zaista je posebna, jer je Sveti Otac uvidio koliko u današnjem konzumerističkom, ubrzanom i nemilosrdnom svijetu nedostaje iskrenoga milosrđa. Ne mogu se oteti dojmu kako vjernici ne znaju za Bulu koju je napisao papa Franjo i koja je ugledala svijetlo dana. Ako za nju i znamo, onda je vjerojatno nismo ni pročitali. To me dovodi do pitanja za koga vrhovni pastir Crkve piše? Piše li samo za kler? Piše li samo kako bi iza njega nešto ostalo zapisano? Upravo najveća odgovornost leži u nama samima, vjernicima. Koliko često slušamo razne emisije, čitamo o politici i žustro raspravljamo, čitamo besmislene laži i smicalice, najbolji smo izbornici u svim sportovima, a ne čujemo Kristova Namjesnika na zemlji koji nas, kao sam Isus Krist, poziva na ponovno obraćenje. Na ljubav, na iskreno kajanje kroz sakrament ispovijedi, na činjenja milosrđa prema okolini. Upravo to i jest bit kršćanstva, ljubav koja ne poznaje granice, u kategoriji sulude ljubavi koja ljubi i neprijatelja.
Prolazi mi misao: ako znam da putujem iz Hrvatske u Kinu, zar neću unaprijed odabrati prijevozno sredstvo? Hoću li koristiti vlastite noge ili ću se odlučiti na zrakoplov? Mislim kako je odgovor i više nego jasan. Upravo u ovom Jubileju imamo priliku ovozemaljski način zaključivanja primijeniti na „božanski" život. Ako znam kamo putujem, uzet ću i prikladno sredstvo. Ako želim doći u Kraljevstvo nebesko, zar nije najbrži, ali i ne najlakši put stalno biti s Ocem. Upravo preko sakramenta ispovijedi, kojim se čistimo od grijeha i otvaramo srce Istini, liječimo i našu dušu. Sakrament ispovijedi možemo promatrati i kao pomoć pri otvorenoj rani. Rana će zacijelit, ožiljak možda i ostane vidljiv, ali nećemo iskrvariti, barem ne duhovno.
Duhovni je život osuđen na rast i razvoj. Ako uzmemo samo kratak predah, mi smo već pali. Međutim, to nas ne treba obeshrabriti, već tada valja još jače krenuti sa žarom i tražiti obećanu Ljubav. Bog nam se svakoga dana očituje u drugomu čovjeku. Možda ne možemo činiti velika djela gledajući iz vlastite perspektive. No, Bogu sigurno nije važno naše mjerilo za djelo, već naša ljubav prema učinjenom. Do toga jedino možemo doći uz pomoć vjere, a vjera nije znanje. Vjera je upravo nesigurnost i skok u dubine u kojima još nismo bili. Papa nas u ovoj godini poziva da vjerujemo u Božju ljubav, da vjerujemo u Njegovo beskonačno milosrđe, da vjerujemo kako će Milosrđe uvijek biti veće od bilo kojega grijeha i nitko ne može postaviti granice Božjoj ljubavi koja je uvijek spremna oprostiti.
Kada govorimo o milosrđu moramo se sjetiti riječi svetoga Ivana XXIII, koji je otvarajući Koncil poput proroka ukazao na put koji treba slijediti: „Sada Kristova Zaručnica želi koristiti lijek milosrđa radije nego uzeti oružje strogosti... Katolička se crkva, dok visoko drži baklju Katoličke istine na ovom Ekumenskom koncilu, želi svima pokazati kao majka puna ljubavi; strpljiva, srdačna, potaknuta suosjećanjem i dobrotom prema svojoj odvojenoj djeci." Katoličku Crkvu zaista vodi Duh Sveti i ne smijemo se bojati vjerovati. Isto tako moramo biti svjesni i jednoga „lažnoga milosrđa", a to je da se do Isusa može doći bez istinskog pokajanja. Zato Jubilarnu godinu moramo iskoristimo za što češće pomirenje s Bogom i na karitativno djelovanje prema svakom čovjeku, a pri tome ne zaboravljajući da čovjek ne živi samo o kruhu, već i o Riječi!
Robert Ivan Miksić LOP