Kao i mnoge druge redovničke zajednice u Katoličkoj crkvi, Red propovjednika također u svoju obitelj ubraja i laička bratstva, odnosno, Treći Red. Dominikanska braća i sestre laici ne žive zajedno u jednoj samostanskoj zajednici nego u svojim obiteljima, ali gaje istu karizmu i duhovnost kao i njihova braća i sestre u samostanima. No kako su započela laička bratstva u dominikanskom Redu?
Sveti Dominik nije predvidio postojanje laičkih bratstava u svome Redu. Zato nikada nije ni napisao Pravilo za laička bratstva. Umjesto toga, mnogi vjernici koji su već vodili pobožan život spontano su se okupili oko Reda propovjednika privučeni njegovom karizmom i osnovali svoj 'Treći Red'. Sedmi Učitelj Reda, Munio de Zamora, na prijedlog pape Honorija IV., dao je za laička bratstva napisati Pravilo pod nazivom 'Treći Red pokore sv. Dominika'. Na osnovu ovog Pravila, papa Honorije IV. službeno je priznao dominikanski Treći Red 28. siječnja 1286. godine. Kako se dominikanski Red širio i rastao kroz povijest, s njime su se širila i laička bratstva.
Iako je prema prvotnom Pravilu primarni cilj Trećeg Reda bilo propovijedanje pokore kao oblika askeze, s vremenom se naglasak prebacio na potrebu da vjernici laici prime temeljitu vjersku formaciju kako bi postali kompetentni propovijedati svoju vjeru. Uvjerljivo prenošenje kršćanske istine u sekulariziranom svijetu je do danas ostalo najvažnije poslanje Laičkih bratstava sv. Dominika.
Sveta Katarina Sijenska, dominikanska trećoredica uzdignuta na čast oltara zbog svog iznimnog života, zaštitnica je svih dominikanskih laičkih bratstava. Nasljedujući njezin primjer, dominikanski trećoredci oduvijek su pokazivali posebnu odanost Katoličkoj crkvi i autentično propovijedali svoju vjeru bilo pisanom riječju, bilo životom. Tako, osim sv. Katarine Sijenske, dominikanski Red danas ima više svetaca i blaženika koju su pripadali Trećem Redu: bl. Ozana Kotorska, sv. Ruža Limska, bl. Pier Giorgio Frassati i sv. Louis de Monfort.
Laička bratstva sv. Dominika gaje četiri specifična aspekta svoga života koja ih razlikuju od ostalih sličnih organizacija pridruženih drugim redovničkim zajednicama; karakteristike o kojima je ovdje riječ su: (1) molitva; (2) studij; (3) zajedništvo; (4) apostolat.
Kako se pristupa laičkom bratstvu sv. Dominika i kakav je put formacije za pojedinca koji želi postati članom Dominikanske obitelji na ovaj način? Prvi korak bi bio upoznavanje samog Reda i čitave Dominikanske obitelji što uključuje i lokalno dominikansko laičko bratstvo. Članovi laičkog bratstva kroz razgovor i slobodnu razmjenu informacija pomažu pojedincu pomoći odlučiti se je li ovakav način unaprijeđivanja vlastitog kršćanskog i duhovnog života ispravan izbor za tu osobu.
Nakon početnog upoznavanja slijedi razdoblje postulature koje traje između šest i dvanaest mjeseci tijekom kojeg kroz niz predavanja postulant dobije cjelovit pregled što to znači biti dominikanac. Nakon postulature slijedi novicijat.
Novicijat traje godinu dana, a naziva se još 'godina kušnje'. Razdoblje novicijata započinje obredom primanja u Red i Dominikansku obitelj kada novak prima škapular sv. Dominika koji je, slično habitu za redovnika koji ulazi u samostan, njegovo redovničko odijelo i simbolizira pripadnost Redu. Ovo razdoblje je mnogo intenzivnije od prethodnog upozvanja s Redom i načinom života laičkog bratstva, a uključuje: proučavanje života sv. Dominika i drugih velikih dominikanskih svetaca, proučavanje Konstitucija dominikanskog Reda, povijest Reda propovjednika i Pravila Laičkog bratstva sv. Dominika, te vježbanje svih obveza koje život dominikanskog brata ili sestre laika sa sobom nosi (moljenje časoslova, krunice, sv. misa itd.).
Po završetku novicijata, donosi se odluka hoće li novak dati svoje prve, jednostavne zavjete i tako službeno postati dominikancem laikom. Ovi jednostavni zavjeti označavaju formalnu odluku živjeti prema Pravilu Laičkog bratstva sv. Dominika i daju se na razdoblje od tri godine. Formacija u dominikanskom načinu života, karizmi i duhovnosti nastavlja se i nakon davanja jednostavnih zavjeta.
Nakon što istekne preiod od tri godine, donosi se odluka hoće li pojedinac dati i svečane, trajne zavjete koji označavaju doživotnu obvezu živjeti prema pravilima i težiti idealima Laičkog bratstva sv. Dominika. U duhu dominikanskog Reda, čak i nakon davanja ovih doživotnih zavjeta sastavni dio života dominikanca laika ostaje studiranje Svetoga pisma i crkvenog nauka, te produbljivanje razumijevanja kršćanske vjere i dominikanske duhovnosti u vlastitom životu.
Naša župa i samostan u ovom trenutku ima dva dominikanska laička bratstva koja vode o. Alojz Ćubelić i fr. Mirko Vlk. Bratstvo koje vodi fr. Alojz postoji već više od deset godina, a osnovao ga je o. Ivan Iko Mateljan dok je bio provincijal Hrvatske dominikanske provincije. Drugo bratstvo koje vodi fr. Mirko Vlk osnovano je tek prije godinu i pol dana voljom sadašnjeg provincijala o. Ante Gavrića i okuplja uglavnom mlađe župljane. Svi članovi laičkih bratstava i njihovi voditelji uvijek su voljni odgovoriti na sva pitanje koja bi netko zainteresiran za ovaj put duhovnosti mogao imati, kao i dati sve potrebne informacije kako postati članom dominikanskog laičkog bratstva.